LONDON, 29. studenoga (Hina/AFP) - Irski dramatičar ili utjelovljenje engleskog pisca, opće poznati homoseksualac ili predani otac obitelji, dandy fasciniran aristokracijom ili skrušeni kršćanin: sto godina poslije smrti, Oscar Wilde
ostaje neshvaćen.
LONDON, 29. studenoga (Hina/AFP) - Irski dramatičar ili
utjelovljenje engleskog pisca, opće poznati homoseksualac ili
predani otac obitelji, dandy fasciniran aristokracijom ili
skrušeni kršćanin: sto godina poslije smrti, Oscar Wilde ostaje
neshvaćen. #L#
Stota obljetnica smrti pisca, 30. studenoga, trebala je biti
prigoda da se dovrši rehabilitacija započeta povodom stote
obljetnice njegova rođenja, 1956. godine, kad je grad London
konačno postavio ploču na pročelje njegove kuće.
No, vlada se radije drži po strani. "Mi nismo umiješani", izjavila
je glasnogovornica ministarstva kulture. Londonski se muzeji nisu
mogli dogovoriti oko prirode lika koji bi trebali slaviti.
Geffrye Museum je zaobišao poteškoću istražujući unutarnje
uređenje kroz "estetski pokret", koji utjelovljuje Wilde, i
njegovu ideju "House Beautiful".
Barbican Centre izvukao se odajući počast njegovoj epohi više nego
njemu: "Wildeove godine" okupljaju 200 djela "odabranih u funkciji
estetike Oscara Wildea ili njegova prijateljstva s umjetnicima".
Nailazimo ondje na karikature Maxa Beerbohma, slike Johna Singera
Sargenta i Burne-Jonesa te platno Jacques-Emilea Blanchea, kasnije
nazvano "Slika Doriana Graya", po imenu jedinog Wildeova romana.
Pod dojmom raznolikosti autora "Sretnog kraljevića", British
Library odlučila je nazvati svoju veliku izložbu "Život u šest
činova". Jedna je rečenica izvješena na ulazu: "Toliko sam pobudio
maštovitost svojeg stoljeća da je ono stvorilo mit i legendu o
meni".
Zapravo, legendu je prvo izmislio sam Wilde. U Oxfordu, kako bi
izgledao kao umjetnik, on nemarno smješta u uglu svojeg salona
slikarski štafelaj.
Kako bi ga prihvatilo englesko društvo, mora prikriti svoje irsko
podrijetlo. Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde postaje kratko
Oscar Wilde.
Nastoji biti veći Englez od Engleza i njihova pravila i humor dovodi
do točke na kojoj establishment više ne zna što da misli: da li mu se
ruga? Zbog uspjeha njegovih drama - "Lepeza Lady Windermere", "Žena
bez ikakve važnosti" i, posebice, "Važno je biti Ernest", to
nezgodno pitanje pada u zaborav.
Slijedeći aristokratsko načelo, želi "biti, a ne djelovati". Ali
piše "Dušu čovjeka pod socijalizmom" i navlači bijes plemstva koje
ga je do tada slavilo.
Njegov silazak u pakao secira British Library koja izlaže izvješća
sa sudskog procesa, na kojem je osuđen zbog spolne perverzije,
prozorsko staklo ćelije u Readingu, gdje je robijao dvije godine, i
posljednji hotelski račun iz Ulice Beaux-Arts u Parizu gdje umire.
(Hina) bnš bnš