SI-YU-NASLJEDSTVO-Politika SLO 27.XI.-DELO-NASLJEDSTVO SFRJ SLOVENIJADELO27. XI. 2000.Obrat kod nasljedstva?"Priča o nasljedstvu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije se - poslije devet godina neuspješnih pregovora -
čini bližom raspletu nego ikad ranije. Uzrok tomu je dakako obrat u stajalištu SRJ. Državi koja je devet godina otezala i ustrajala na eksluzivnom političkom kontinuitetu bivše SFRJ, sada se žuri s dogovorom. Ponajprije stoga što čim skorijim ulaskom u MMF, Svjetsku banku, EBRD i Bazelsku banku za međunarodna poravnanja (BIS) želi probiti međunarodnu financijsku izolaciju i doći do udjela u zlatnim pričuvama u BIS, koje su najopipljiviji imetak bivše zajedničke države. Odlukom Beograda da četiri bivše republike prizna kao jednakopravne nasljednice SFRJ, politički je vidik nasljedstva koji je u međudržavnim pregovorima često najproblematičniji (pogledajmo samo zaplete oko Piranskog zaljeva), čini se blizu rješenja. Što znači da bi pet država iduće godine - kako izgleda opet pod vodstvom nezamjenljivog pregovarača sira Arthura Wattsa - dobile barem nekakav općeniti nasljedstveni sporazum. Druga je pak
SLOVENIJA
DELO
27. XI. 2000.
Obrat kod nasljedstva?
"Priča o nasljedstvu bivše Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije se - poslije devet godina neuspješnih pregovora - čini
bližom raspletu nego ikad ranije. Uzrok tomu je dakako obrat u
stajalištu SRJ. Državi koja je devet godina otezala i ustrajala na
eksluzivnom političkom kontinuitetu bivše SFRJ, sada se žuri s
dogovorom. Ponajprije stoga što čim skorijim ulaskom u MMF,
Svjetsku banku, EBRD i Bazelsku banku za međunarodna poravnanja
(BIS) želi probiti međunarodnu financijsku izolaciju i doći do
udjela u zlatnim pričuvama u BIS, koje su najopipljiviji imetak
bivše zajedničke države.
Odlukom Beograda da četiri bivše republike prizna kao
jednakopravne nasljednice SFRJ, politički je vidik nasljedstva
koji je u međudržavnim pregovorima često najproblematičniji
(pogledajmo samo zaplete oko Piranskog zaljeva), čini se blizu
rješenja. Što znači da bi pet država iduće godine - kako izgleda
opet pod vodstvom nezamjenljivog pregovarača sira Arthura Wattsa -
dobile barem nekakav općeniti nasljedstveni sporazum. Druga je pak
stvar kako i kada će nasljednice svesti na zajednički nazivnik
svoje vrlo različite ekonomske položaje i interese - i doći do
ključa ili ključeva po kojima bi se razdijelila nekadašnja imovina:
devizne pričuve uključujući bazelske, klirinška potraživanja iz
trgovine s bivšim Sovjetskim savezom, veleposlanstva i nekretnine
u inozemstvu...
Nasljedstvu je u međunarodnopravnoj znanosti namijenjen niz
studija iz kojih proizlazi da ne postoji jedinstveni recept kako
pristupiti diobi imetka i dugova. Za razliku od Češke i Slovačke
koje su se početkom devedesetih godina mirno i sporazumno razišle -
i imovinu i obveze preko noći podijelile u razmjeru 2:1, u slučaju
bivše SFRJ stvari su silno zamršene zbog ratova i Miloševićeva
režima koji je bezobzirno potrošio zajedničke devizne pričuve a
priličan dio zajedničlke imovine je i uništen. U tim okolnostima
pitanja nasljedstva najbrže bi se riješila kad bi se posve odvojila
od međusobnih optužaba tko je kriv za uništenje i ratnu štetu na
prostorima nekadašnje zajedničke države. Pod uvjetom da se
primijeni najobjektivnije mjerilo po kojemu bi nasljednicama
pripao približno jednak udio aktive i pasive, dakle jednak postotak
imovine i dugova bivše zajedničke države.
Među nasljednicama su doduše postojali različiti pogledi i
ključevi još u prošlosti, iako su se neformalnim dogovorom obvezale
da ih za volju jedinstvenijeg nastupa protiv SRJ neće vješati o
velika zvona. A mjerila ima prilično: od udjela u izvozu gdje je
udio Slovenije u SFRJ iznosio 30 posto, do broja stanovnika gdje
bismo s devet posto izvukli kraći kraj. Mjerilo MMF-a po kojemu
našoj državi pripada 16,39 posto imovine i dugova čini se
uravnoteženim, jer osim spomenutog poštuje barem približan udio
naše države u BDP od jedne petine.
Formula MMF-a čini se najobjektivnijom i pragmatičnom, a
nasljednice su je, kao presedan, već nekoliko puta primijenile:
osim u MMF-u još i u Svjetskoj banci, Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji, pregovorima s vjerovnicima i td. Kod diobe zlatnih
poluga za 400 milijuna i pologa u BIS-u tu formulu sada podupiru
Slovenija, Hrvatska i SRJ, dočim Makedonija i BiH predlažu promjenu
ključa, dakako u svoju korist, a najekstremniji je prijedlog da se
zlato podijeli na petine. Kada će se i što iz toga izleći teško je
reći, no jamačno stoji da će ugledna BIS držati imovinu zamrznutom
sve dok pet država ne dođe do suglasnoga ključa. Za brz dogovor
zacijelo je najviše SRJ koja bi mogla postati članicom BIS-a već na
njezinoj izvanrednoj skupštini za dva mjeseca.
Iz jugoslavenskog nasljedstva uknjižit ćemo svakako više dugova
nego imovine. Slovenija je u zamjenu za izuzimanje iz solidarne
klauzule još u veljači 1996. preuzela 18 posto duga SFRJ prema
komercijalnim bankama i time postavila model kojega su uporabili i
drugi. Objektivna je činjenica da je naša država proteklih godina
napravila najviše u problematičnom raščišćavanju nasljedstvenih
zapleta (sjetimo se samo zamrzavanja deviznih pričuva na Cipru i
drugdje, odvajanje tako zvanih povezanih osoba i td.) i time
utirala put i Hrvatskoj, BiH, Makedoniji - i na posljetku i novoj
demokratskoj vlasti na području SRJ. To je moralni kapital kojega
bi izvršna i monetarna vlast morala unovčiti u budućim kontaktima i
pregovorima s nekadašnjim bratskim republikama. Sukob interesa i
različiti pogledi na diobu bazelskoga zlata ponovno nas podsjećaju
na ne tako davnu prošlost i svakogodišnje međurepubličke polemike
kod prihvaćanja saveznoga proračuna pokojne SFRJ. No činjenica je
da Slovenija ovoga časa ne može pristati na neki drugi ključ diobe
osim onoga MMF-a - na to ju veže zakon kojega može promijeniti samo
državni zbor. Na novoj je vladi i koaliciji da dobro promisli može
li naša država kod ključa popustiti, da bi možda pridobila negdje
drugdje" - drži komentator lista Miha Jenko.