BELGIJA-LE SOIR 25.11. BALKANSKI SUMMIT

BELGIJA LE SOIR 25. XI. 2000. Nebo je vedrije, ali je nevrijeme još uvijek moguće "Za političke špekulacije na Balkanu vrijedi isto što i za vremensko predviđanje: promjenljive su, često radikalne, a trajanje im se nikada ne može predvidjeti. Pridajući vrlo veliku simboličnu važnost konferenciji o sporazumu o područnoj stabilnosti, europski su dužnosnici iskoristili lijepu diplomatsku prigodu: tako poticajnih perspektiva još nije bilo otkako je zapuhala jugoslavenska bura: Hrvatska je odlučno pokazala kartu promjena na izborima, Srbija je krenula u mirnu tranziciju. To uzastopno otvaranje jučerašnjih prvaka agresivnog nacionalizma, dovoljno je da iz temelja promijeni činjenice. Petnaestorica su shvatila: uz veliku financijsku pomoć u obnovi, političku pomoć u provedbi demokratskih reforma i jačanju pravne države, njihova su vrata i lisnice ubuduće širom otvoreni. No prioriteti se razlikuju već prema kandidatima. Budući da je razvedravanje na koje se najdulje čekalo došlo iz Beograda, treba ponajprije sačuvati taj još krhki tračak sunca: Koštunica je dobio puno preporuka, a malo konkretnih zahtjeva. Treba pričekati barem do pravorijeka izbora koji će se 23. XII. održati u Srbiji, kako bi se točnije odredili zahtjevi i utvrdili rokovi. No ta osobita skrb ne odgovara susjedima. Ona se Crnoj Gori čak čini poput hladnog tuša, jer je zamoljena da, prije svake inicijative, poštuje ovlasti jugoslavenske federacije čijeg nositelja još uvijek ne priznaje. K tome, zavija u maglu Zagreb, gdje vlasti ponajprije žele pokazati da su okrenute Zapadu, a ne da su im noge čvrsto na Balkanu. Oblaci su još uvijek teški nad područjem koje je najviše napušteno. Bosna i Hercegovina, oslabljena najnovijim općinskim izborima, i dalje je jednako podijeljena između dvaju entiteta i triju zajednica. Kosovo koje traži konačan status, prolazi kroz novi val međuetničkog nasilja, a albanski ekstremisti su još odlučniji da započnu novi rat, građanski ako treba, a ne pregovore o nekom drugom projektu koji ne govori o neovisnosti. Sa zatočenicima koji čekaju oslobađanje, ratnim zločincima na slobodi, izbjeglicama koji se žele vratiti kući, velika razorena područja trebaju kako suce, policajce, psihologe i povjesničare, tako i poslovne ljude i financijaše kako bi izliječila tugu, uživala u miru i razmišljala o pomirbi. Zapad je u Zagrebu pozdravio završetak duge balkanske zime. No poznavatelji ovog područja znaju: proljeće je tu uvijek bilo vrlo pogibeljno godišnje doba...", piše Edouard van Velthem.