FRANCUSKA-LE MONDE OD 22.11.00. DAALDER O AMERICI

FRANCUSKA LE MONDE 22. XI. 2000. Krize nema "Neobičan spoj čuđenja, podsmjeha i zabrinutosti obilježava međunarodnu reakciju na rezultat (ili zapravo nepostojanje rezultata) američkih izbora. Na prvi pogled, ta je nevjerica doista i opravdana nakon najneobičnijih izbora kakvih nije bilo više od stotinu godina. Zemlja još uvijek ne zna tko je njezin sljedeći predsjednik, dok se glasovi na Floridi prebrojavaju, iznova prebrojavaju i opet prebrojavaju! Rusija, Libija i, dakako, Kuba nisu odoljele napasti da predlože svoje promatrače koji će prebrojiti glasove! Obrat prilika skriva, međutim, ozbiljniju zabrinutost: prolazi li Amerika kroz političku krizu koja će imati svjetske posljedice? Dok Sjedinjene Države najčešće optužuju da se ponašaju vladarski, sadašnja je zabrinutost zapravo potpuno drugačije naravi - zemlja bez zakonitog predsjednika, dakle bez uprave, mogla bi zanemariti svoje međunarodne dužnosti i tako izgubiti sposobnost da djeluje u svijetu. Neki u SAD-u, među kojima je James Baker, Bushov savjetnik i bivši državni tajnik, bez razmišljanja su dolijevali ulje na vatru natuknuvši da kašnjenje u objavi rezultata ostavlja svijet u pogibeljnoj nesigurnosti koja već počinje destabilizirati financijska tržišta. Ne samo da te optužbe nisu utemeljene, već mogu biti i opasne. Kakav god bio krajnji rezultat izbora, SAD ima predsjednika, Billa Clintona koji će biti na vlasti do 20. I. 2001. U prošlosti, predsjednici na isteku mandata nisu dvojili da uporabe svoje ovlasti u tom prijelaznom razdoblju. U doba prijelaza od Busha na Clintona, primjerice, poraženi je predsjednik poslao trideset tisuća vojnika u Somaliju, potpisao dva važna međunarodna ugovora (o kemijskom oružju i o slobodnoj trgovini u Sjevernoj Americi) i pregovarao i potpisao ugovor Start II o smanjenju ruskih i američkih strategijskih snaga. Svijet može biti siguran: i predsjednik Clinton spremno će braniti američke interese i sučeliti se s mogućim krizama u tjednima, danima i satima koji mu preostaju kao predsjedniku. Ne samo da kašnjenje u proglašenju pobjednika ne znači da je zemlja u krizi, već je to, naprotiv, dokaz snage američke demokracije i njezine privrženosti zamisli pravne države. Ne treba zaboraviti da ta 'kriza' nije posljedica nikakve izborne prijevare, ni nekih drugih nepravilnosti koje bi se mogle usporediti s onima koje su nekada obilježavale američki politički sustav, a danas, na žalost, još uvijek postoje u mnogim zemljama. Sadašnje teškoće nisu ni izravna posljedica neprijepornih osobitosti američkog sustava koje su ovi izbori pokazali: glasački listići izrađeni prema različitim obrascima, a izrazito loše napravljeni na Floridi (ali ne svjesno); glasilima se previše žurilo da objave rezultate; uloga novca u politici; i izborni sustav koji ne isključuje mogućnost da jedan kandidat može dobiti veći broj glasova i izgubiti na izborima (moramo reći da se to nije dogodilo već sto dvanaest godina). Jednostavno, prilike s kojima se sada sučeljavamo najviše su rezultat iznimno tanke, da ne kažem nepostojeće granice koja dijeli dvojicu kandidata nakon glasovanja. Samo je ta iznimna tankoća granice istaknula važnost drugih spomenutih čimbenika, pa i biračkog tijela koje također ima svoje zasluge. Čak i u napetom ozračju u SAD-u danas, gdje ljudi očito žele znati tko će biti njihov sljedeći predsjednik, jer ulozi su veliki, nitko ozbiljno i ne pomišlja da djeluje izvan Ustava, niti da uporabi silu. Dakako, mislimo da je to razumljivo, ali koji bi se politički sustavi u svijetu danas, osim Sjeverne Amerike i Europske unije, mogli sučeliti s prilikama s kojima se mi borimo sada, ne brinući se tjeskobno oko prijevare ili nasilja? Velik broj sudbenih parnica i zakonitih postupaka, svaki s neizbježnim prizivima, nije lijepo vidjeti, treba priznati. No to je pravna država u akciji, što je puno bolje od bilo kojeg drugog rješenja. Kada ova priča bude napokon iza nas, Amerika će doznati ime svog novog predsjednika. I unatoč teškoćama i naporima nekih pristaša na obje strane koji su nastojali poticati neprijateljstvo, većina Amerikanaca - 80 posto prema istraživanju - dat će mu legitimnost koju zaslužuje, tko god bio pobjednik. Naravno, nitko nije htio da izbori proteku na ovaj način, i novi će predsjednik morati obaviti velik posao želi li dobiti potporu toliko podijeljenog naroda i Kongresa. No demokracija je na pravoj kušnji kada stvari idu loše, a ne kada idu dobro. Ono što danas vidimo u SAD-u nije znak slabosti demokracije, već naprotiv, njezine snage", pišu Ivo H. Daalder, istraživač na Brookings institutu (Washington) i Philip H. Gordon, istraživač i direktor Središta Brookings instituta za Sjedinjene Države i za Francusku.