10 GODINA OD HLADNOG RATA: ULOGU GENERALA PREUZELI POSLOVNI LJUDI

Piše: Darko Vlahović ZAGREB, 18. studenoga (Hina) - Deset godina nakon formalnog završetka Hladnog rata, koji je dominirao svjetskom politikom između 1945. i 1990. godine, čini se da su svjetske velesile težište svojeg sukobljavanja prebacile s vojnog na gospodarsko područje.#L# Hladni rat službeno je završio 19. studenoga 1990. godine, kad su nakon dvogodišnjih pregovora čelnici NATO-a i Varšavskog pakta potpisali Sporazum o konvencionalnim snagama u Europi (CFE) - ključni dokument europske posthladnoratovske sigurnosti koji je predvidio značajno smanjenje vojnih arsenala u Europi i uništavanje više od 50.000 komada vojne opreme. Tijekom Hladnog rata, ravnoteža svjetskih sila bila je definirana brojem, dometom i ubojitom moći nuklearnih projektila. Danas, deset godina kasnije, čini se da je važnija usporedba gospodarskih pokazatelja. Ideološka podjela na blokove predvođene bivšim Sovjetskim Savezom i Sjedinjenim Državama, u današnjem je svijetu zamijenjena podjelama koje su uvjetovane gospodarskim interesima pojedinih država. Svi se analitičari slažu da je iz Hladnog rata kao apsolutni pobjednik i jedina svjetska velesila izašao SAD. Istodobno, pobjeda SAD-a predstavljala je i pobjedu kapitalističkog gospodarskog sustava, kao i pobjedu demokracije kao ideološkog sustava. Porazom komunizma omogućena je nova paradigma svjetskih odnosa. Umjesto blokovskog sukobljavanja otvorena su vrata globalnom gospodarstvu, a u sukobu političkih i gospodarskih interesa ulogu generala preuzeli su političari i poslovni ljudi. Međunarodne gospodarske i financijske institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO) danas predstavljaju simbole "novog svjetskog poretka" koji je usmjeren prema, kako se čini, neizbježnoj globalizaciji svjetskog gospodarstva. Premda "novi svjetski poredak" još uvijek nije ni blizu ostvarenja, analitičari ipak ocjenjuju da je svijet danas mnogo sigurnije mjesto za život nego što je to bio tijekom Hladnog rata. Danas je teško i zamisliti da su čitave generacije, u razdoblju koje je završilo prije samo deset godine, strahovale da bi neka od svjetskih kriza - Koreja, Berlin, Kuba ili Vijetnam - mogla pokrenuti nuklearno uništenje. Nuklearna ravnoteža između dvije hladnoratovske supersile, SAD-a i SSSR-a, spriječila je izbijanje svjetskog rata, ali troškovi Hladnog rata bili su golemi. Prema nekim procjenama tijekom Hladnog rata svijet je potrošio oko 8.000 milijardi dolara na nuklearno i ostalo naoružanje. Na vrhuncu konfrontacije supersila, zalihe nuklearnog oružja sadržavale su 18.000 megatona eksplozivne energije - ta brojka je osobito zastrašujuća uzme li se u obzir da je tijekom čitavog Drugog svjetskog rata ukupna oslobođena eksplozivna energija iznosila 6 megatona. Ukupnu vojnu potrošnju SSSR-a tijekom Hladnog rata teško je procijeniti, ali je bivši sovjetski ministar vanjskih poslova Eduard Ševardnadze ustvrdio da je u nekim godinama na obranu trošeno i do 50 posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Prema službenim podacima, SAD su u 50-tim godinama godišnje trošile oko 10 posto BDP-a na obranu, a taj je postotak u godinama detanta krajem 70-tih pao na oko 5 posto. Ponovnim zaoštravanjem utrke u naoružanju početkom 80-tih godina, tijekom mandata republikanskog predsjednika Ronalda Reagana, SAD su vojne izdatke povećale na više od 6 posto BDP-a. Procjenjeno je da su na nukleranu utrku tijekom Hladnog rata Sjedinjene Države potrošile više od 5.500 milijardi dolara - svaki američki građanin potrošio je 22.000 dolara za obranu od sovjetske prijetnje. Hladni rat odnio je i milijune ljudskih života. Premda je globalna nuklearna katastrofa spriječena ravnotežom supersila, ratovi izravno potaknuti sukobom SAD-a i SSSR-a uzeli su svoj krvavi danak: milijune žrtava u Koreji, Vijetnamu i Afganistanu, stotine tisuća u Angoli, desetke tisuća u Nikaragvi, Salvadoru i Etiopiji, te tisuće u Mađarskoj. (Hina) dv maš