KLUBOVI LIJEČENIH ALKOHOLIČARA NAJAVLJUJU MJESEC BORBE PROTIV ALKOHOLIZMA

piše: Nena Todorić Kajfeš ZAGREB, 12. studenoga (Hina)- Svake godine od 15. studenoga do 15. prosinca, u vrijeme Mjeseca borbe protiv alkoholizma, klubovi liječenih alkoholičara pojačavaju preventivne aktivnosti i nastoje upoznati javnost sa svojom ulogom u odvikavanju od alkohola.#L# Prvi klubovi liječenih alkoholičara pojavili su se još početkom stoljeća u Rusiji, nakon drugog svjetskog rata počeli su se osnivati u Americi, a ubrzo se šire i u drugim zemljama. Kod nas je prvi takav klub 1964. osnovao dr. Vladimir Hudolin. Danas ih ima oko 160, od čega više od polovice u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Broj klubova svake je godine sve veći, jer se i članstvo povećava. Procjenjuje se da gotovo milijun ljudi u Hrvatskoj pati od posljedica alkoholizma. Samih ovisnika negdje je između 250.000 i 300.000, još otprilike toliko ih je na dobrom putu da postanu alkoholičari, a kad se pribroje članovi njihovih obitelji koji izravno trpe posljedice alkoholizma, liječnici opravdano barataju brojkom od oko milijun ugroženih. Otprilike je poznat kraj puta jednog alkoholičara: teturanje po ulici, prošnja od prolaznika "koje kune za kruh", s kojom će kasnije u najbližoj trgovinu kupiti pivo (ili nešto jače), i povremeno završavanje u ambulanti za otrežnjavanje. Međutim, mali broj njih završava baš tako. Većina ih ostaje negdje na pola puta, u razorenim obiteljima, glumeći "normalan" društveni i poslovni život koji to više nije. Gdje je, dakle, početak? "Čašica ujutro prije posla, čašica prije gableca, čašica poslije. Nakon posla malo s kolegama svratim u birtiju, jer - kakav je to muškarac koji neće popiti s društvom? Ručak ide bolje u tek ako se zalije dobrom kapljicom, a uobičajena večernja šetnja također završava u obližnjoj kavani gdje već čeka par dobrih starih prijatelja", tako opisuje svoje bivše životne navike liječeni alkoholičar, sada član jednog od zagrebačkih klubova. Mnogima takvo ponašanje neko vrijeme ne škodi, no kad slične navike potraju godinama, potrebne doze alkohola polako se povećavaju, organizam trpi štete, počinju problemi u obitelji i na poslu, prvo neznatni, zatim sve veći. Gdje je trebalo napraviti rez? Kad je prijeđena granica između "uobičajenih navika" i ovisnosti o alkoholu? "Vjerojatno puno ranije nego je to itko bio svjestan", kaže Ivan Mojaš, tajnik Saveza klubova liječenih alkoholičara Hrvatske, i sam liječeni alkoholičar, apstinent skoro osam godina. On tvrdi da dobrovoljno javljanje na liječenje gotovo i ne postoji. "Kad se netko i javi dobrovoljno, pitanje je što je 'dobrovoljca' na to potaklo - ženina prijetnja razvodom ili šefova prijetnja otkazom", kaže Mojaš. Kakav god motiv natjerao ovisnika da ode u jednu od klinika za odvikavanje, u njoj će dobiti prvi naputak - javiti se u najbliži klub liječenih alkoholičara, ovisno o mjestu stanovanja. Slijedi pohađanje tjednih klupskih terapija najmanje godinu dana, koliko je potrebno da se uklone neke loše navike. Nakon toga se preporučuje dolazak još pet godina, a i kasnije barem povremeno, ovisno s koliko poteškoća teče apstinencija. Tjedne sastanke obično vode terapeuti - psihijatri, defektolozi, socijalni radnici, a u nekim klubovima i sami iskusniji članovi, višegodišnji apstinenti. Prosječno je u klubu 12 članova, odnosno 12 obitelji, jer i članovi obitelji ovisnika moraju biti uključeni u terapiju. Alkoholičarima tek u klubu postaje jasno da svi imaju zajedničke probleme i krize: narušene bračne odnose, otuđenost od djece, zdravstvene i seksualne probleme, nesuglasice na poslu. Mnogima od njih članovi kluba postaju jedina zamjena za društvo s kojim su dane provodili za šankom. Međusobno se nadziru i pomažu si prebroditi krize apstinencije. "U početku sam mislio, vidjevši koliko se ljudi ponovno vraća alkoholu, da se trud neće isplatiti", kaže Ivan Mojaš. "No, sad mi je jasno da moramo ustrajati u širenju svijesti da se s alkoholom treba uhvatiti ukoštac bez srama, puno ranije nego on zauzme važno mjesto u životu naših obitelji", ističe Mojaš. (Hina) ntk md