BELGIJA-LE SOIR OD 6.11.00.BILL CLINTON

BELGIJA LE SOIR 6. XI. 2000. Bill Clinton, političar desetljeća? "Predsjednički mandat koji je na izmaku bio je jedan među najprijepornijim u novijoj povijesti Sjedinjenih Država. O tomu svjedoče istraživanja o Clintonovu nasljeđu i 'zamoru od Clintona', kojih preko Atlantika ima u izobilju. Rezultati tog predsjednikovanja čine se jako oprečnim. Bill Clinton je ostvario velike političke uspjehe. On je prvi demokrat koji je ušao u Bijelu kuću nakon 1976. i jedini koji je ponovno izabran nakon Franklina D. Roosevelta. Danas je velik broj onih koji odobravaju njegovu politiku, oko 60 posto. Dobio je čak više od 70 posto pozitivnih ocjena na gospodarskom području. Istodobno je zabilježio velike političke neuspjehe. Republikanci su 1994. dobili većinu u Kongresu, prvi put nakon 1952. i tu su većinu zadržali 1996. i 1998. On je drugi predsjednik SAD-a protiv kojeg je pokrenut postupak za opoziv. Amerikanci mu ne vjeruju i izražavaju ozbiljnu sumnju u njegov moral i poštenje. Uglavnom, njih tri četvrtine misli da će ga povijest pamtiti po škandalima, a ne po uspjesima. Taj je paradoks vidljiv u činjenici da pobjeda njegova potpredsjednika Ala Gorea nimalo nije sigurna, kao što je bilo s Georgeom Bushom nakon Reagana, 1988. Ipak, utjecaj Billa Clintona na američki politički život nije zanemariv. Može se čak govoriti o klintonizmu. (...) Klintonizam je ponajprije skup zamisli koje su branili 'novi demokrati', napose u Democratic Leadership Council (DLC). Bill Clinton je sudjelovao u njegovu osnutku, a zatim je od 1990. do 1991. bio njegov predsjednik i kandidat za predsjedničke izbore. Njegove su zamisli i dalje liberalne, tj. napredne u američkom smislu te riječi, zbog dopuštanja pobačaja, pozitivne diskriminacije manjina, jednakosti spolova, nadzora nad vatrenim oružjem, javnim mirovinama i okolišem. No taj se liberalizam želi napajati tradicionalnim američkim vrijednostima, kao što su jednaki izgledi za sve, sloboda poduzetništva, osobna odgovornost, osobne zasluge i predodžba o državi koja pojedincima omogućava da se sami izgrade kako bi stvorili temelje za novi progresizam. Klintonizam je također izborna strategija prema srednjoj klasi. Bll Clinton se 1992. predstavio kao glasnogovornik srednje klase koju su 'zaboravile' Reaganova i Bushova uprava, koja je konzervativna na gospodarskom polju, a liberalna kada je riječ o društvenim pitanjima. Od 1995., nakon neobičnog poraza u Kongresu, on je ponovno usmjerio svoju politiku prema toj kategoriji koja ga je podupirala pri ponovnom izboru i u aferi Lewinsky. (...) Klintonizam je napokon želja da se ukine ideološka polarizacija američkog političkog života koja je nastala u doba izbora Ronalda Reagana 1980. Bill Clinton je promaknuo 'treći put' koji je omogućio da se 'neplodna' raspra između republikanskog konzervatizma i demokratskog liberalizma svlada pomoću tzv. strategije trokuta. Kao spretan taktičar i pragmatičan čovjek, Clinton je preuzeo neke popularne republikanske zamisli koje su odgovarale zamislima 'novih demokrata', kao što je sporazum o slobodnoj trgovini s Kanadom i Meksikom (Alena), reforma Welfare, proračunska ravnoteža i odlučna borba protiv kriminala. Kada su se republikanske ideje sukobile s njegovom filozofijom i željama Amerikanaca kao što je primjerice reforma Medicarea (zdravstvena zaštita umirovljenika), postavio se kao razuman sudac, očitujući svoje neslaganje i osuđujući protudržavna i moralistička skretanja. Tako je pridonio gubitku ugleda republikanskog konzervativnog krila koje predvodi Newt Gingrich, što se na koncu završilo neuspjehom u postupku impeachmenta i ostavkom ovog potonjeg. (...) Doista se čini da je Bill Clinton političar 90-ih. On je demokratskoj stranci omogućio da se vrati u Bijelu kuću i da opet bude ugledna stranka u vladi. Nadahnuo je Tonyja Blaira, a neizravno i obnovu naprednih snaga u mnogim zemljama. Priveo je kraju jaku ideološku polarizaciju u SAD-u, dajući prednost pragmatičnom centru. No on je isto tako simbol politike 90-ih i njezinih zastranjenja, kako škandala, tako i jake uporabe glasila i osjećaja u komuniciranju i sustavne primjene istraživanja, 'fokusnih skupina' i savjetnika za odnose s javnošću, pretvarajući tako rad vlade u stalnu predizbornu utrku. Hoće li ga klintonizam nadživjeti? Rezultati izbora koji se održavaju u utorak, bit će prvi pokazatelj njegove trajnosti kao bitne sastavnice američkog političkog života", piše Eddy Fougier, istraživač u Francuskom institutu za međunarodne odnose.