FRANCUSKA-LIBERATION OD 6.11.00.O AMERIČKIM IZBORIMA

FRANCUSKA LIBERATION 6. XI. 2000. Američka zagonetka "Kako to da američki birači toliko dvoje između Ala Gorea i Georgea W. Busha? Gledano iz Europe, izbor se čini vrlo lak. S jedne strane, Gore želi da američki procvat bude koristan za čitav puk: on naime predlaže da se proračunski višak uporabi za poboljšanje zdravstvene skrbi najsiromašnijih obitelji i da se sačuva ravnoteža budućeg mirovinskog sustava. S druge, Bush glavninu novca želi namijeniti smanjenju poreza, napose onih koji pritišću bogatije porezne obveznike. Kao što Gore stalno opetuje u televizijskim nastupima, Bush će više novca uporabiti da smanji poreze jedan posto najbogatijih Amerikanaca, nego za financiranje socijalnih troškova koji koriste ostatku puka (što republikanski kandidat uostalom i ne želi pobijati). Kako protumačiti činjenicu da Bush očekuje kako će s takvim programom pridobiti pedeset posto glasova? Takvo stajalište američkih birača to više čudi što je vrlo visokim plaćama najviše išao na ruku rast u 80-im i 90-im. Koncem 70-ih, jedan posto najsretnijih Amerikanaca raspolagalo je s oko osam posto nacionalnog dohotka. Taj je udio zatim stalno rastao, pa na pragu XXI. stoljeća jedan posto najbogatijih Amerikanaca raspolaže s gotovo dvadeset posto nacionalnog dohotka. K tome, protivno onome što se nekada kaže, težnja prema povećanju razlika nije se zaustavila u drugoj polovici 90-ih, naprotiv: dok je nakon 1995. kupovna moć većine američkih kućanstava rasla, što nije bio slučaj u prethodnom razdoblju, istina je da su prihodi najbogatijih obitelji rasli puno brže od prosjeka i da je njihov udio u nacionalnom dohotku nastavio rasti, i to istom brzinom kao u doba 'booma' koncem 80-ih. Dodajmo da nije riječ o apstraktnoj brojidbi. Rast prihoda i bogatstva koji se opaža preko Atlantika toliko je raširena pojava da ju nije moguće ne primijetiti, pa i među najširim slojevima u Americi. Dakako, bilo bi naivno sukob između Gorea i Busha ograničiti na pitanje uporabe proračunskog viška. Mnogi birači cijene odlučnost s kojom se teksaški guverner kani boriti protiv kriminala i od slabih javnih škola zatražiti da polože račun. Drugi, još brojniji, prepoznaju se u pragmatičnom provincijskom zdravom razumu koji Bush želi utjeloviti i zamjeraju Goreu i intelektualcima koji ga podupiru da je republikanskog kandidata htio prikazati kao jadnog glupana. Ipak je istina da jednostavna činjenica da Bush može razmišljati o pobjedi na izborima dopuštajući si da glavninu proračunske riznice obeća malenoj manjini koja je već izvukla najveću korist iz rasta, puno govori o stanju u kojemu je američka javnost. Očito je da mnogi birači misle kako blagostanje ima cijenu i da je normalno nagraditi one koji upravljaju gospodarskim strojem, pa makar tako išli na ruku stvaranju sramotno velikog bogatstva. No nije jasno kako takav proces može trajati u beskraj: dođe li do gospodarskog zaokreta, Amerikanci bi se mogli pobuniti protiv svojih bogataša, kao što su učinili u razdoblju od 30-ih do 60-ih", piše Thomas Pikkety, zadužen za istraživanje u gospodarstvu u CNRS-u (Državno središte za znanstveno istraživanje, op. prev.).