WASHINGTON, 15. listopada (Hina/Reuters) - Studija u kojoj sudjeluju ljudi koji pate od amnezije, popularna kompjutorska igrica i stručnjaci koji proučavaju spavanje možda će objasniti zašto su snovi tako čudni i bitni.
WASHINGTON, 15. listopada (Hina/Reuters) - Studija u kojoj
sudjeluju ljudi koji pate od amnezije, popularna kompjutorska
igrica i stručnjaci koji proučavaju spavanje možda će objasniti
zašto su snovi tako čudni i bitni. #L#
Ljudi koji pate od amnezije i koji su igrali kompjutorsku igru
"Tetris" sanjali su slike koje podsjećaju na tu igru, ali se nisu
sjećali da su je doista igrali. I - za razliku od onih s normalnim
pamćenjem, nisu napredovali u igri.
To pokazuje da mozak, dok razvrstava sjećanja koja mora zadržati,
mora prijeći niz koraka, a san je manifestacija ključnog koraka,
rekao je glavni istraživač dr. Robert Stickgold, psihijatar na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta "Harvard" u Bostonu.
Naše tijelo uz pomoć snova čisti mentalni "poštanski sandučić",
rekao je Stickgold. "Sjećanje mora biti premješteno u pravi
'registrator' i pospremljeno na pravo mjesto."
"Većina snova u REM-fazi (faza brzog pokretanja očiju), onih doista
neobičnih, varljivih i bizarnih koje sanjamo kasno noću, zapravo su
pokušaj mozga da pronađe mjesto na koje će pospremiti sjećanja. On
traži reference, uspoređuje... odnosno otkriva poklapa li se neko
sjećanje s drugim. Nekad se poklopi, a nekad ne", rekao je.
Kad se sadržaji ne poklope, snovi se čine čudnima, a kad se poklope,
mozak može pojačati pamćenje.
Jedan od načina da se to provjeri jest proučavanje osoba koje nemaju
jedan od tih ključnih koraka - onih koje pate od amnezije.
Stickgold je primijetio da na skijanju obično vrlo živo sanja o
tome: "Kada zaspite nakon skijanja, još ćete osjećati zavoje koje
ste radili dok ste se spuštali niz padinu."
Mislio je da bi to bio dobar pokus, ali je istodobno znao mu nikad ne
bi dopustili da uzme skijaške početnike koji će uime znanstvenog
istraživanja voziti spust. Onda je netko spomenuo "Tetris",
kompjutorsku igru koja se koristi vrlo živim slikama padanja i
rotacije različitih oblika kojima igrač mora upravljati. I to
izaziva snove, rekao je Stickgold. "Igram 'Tetris' i kad idem
spavati vidim samo to."
U časopisu "Science" Stickgold i njegovi kolege napisali su kako su
gotovo dvije trećine ispitanika sanjale "Tetris". Bilo ih je 27, a
od toga ih je petero patilo od amnezije zbog bolesti ili nesreće. U
ispitivanje su bile uključene i osobe vješte u igranju "Tetrisa" te
početnici.
Ljudi iz obiju skupina su rekli da sanjaju kockice koje padaju i
okreću se baš kao na ekranu tijekom igre. Ali nisu sanjali samu
igru. Osobe oboljele od amnezije nisu se sjećale da su igrale igru i
nikad nisu napredovale u igri, za razliku od dobrovoljaca s
normalnim pamćenjem. Troje ih je, međutim, reklo da su imali čudne
snove.
"Ovi nam rezultati, posebno u slučaju osoba s amnezijom, govore da
mozak snove sastavlja ne uključujući sjećanja na ono što nam se
stvarno dogodilo u životu. Postoje dva različita sustava pamćenja.
Hipokampalni sustav kodira informacije o onome što se doista
dogodilo. Tako ćete, recimo, odgovor na pitanje što ste jutros
doručkovali potražiti u hipokampusu. Drugi sustav je
neokortikalni. Znači, pitanje 'što biste željeli doručkovati'
potpuno je drukčijeg tipa. Takvu opću informaciju potražit ćete u
neokorteksu. Osoba koja pati od amnezije može vam reći što želi za
doručak, ali vam ne može reći što je doručkovala", objasnio je
Stickgold.
To je zato što joj je hipokampus oštećen. Rezultati istraživanja
pokazuju da mozak ne traži slike za snove u hipokampusu nego u
dugoročnom, neokortikalnom sustavu, tvrde istraživači.
(Hina) dgk dgk