NJ 11.X.-TAZ-PETRITSCH

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 11. X. 2000. 'Radi se o suradnji a ne o podjeli' List objavljuje razgovor Ericha Rathfeldera s Wolfgangom Petritschem, Visokim predstavnikom međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini uoči njegova posjeta Beogradu. - Gospodine Petritsch, sutra putujete u Beograd. Što je vaša zadaća? = Odbor vijeća za provedbu mira za Bosnu i Hercegovinu naložio mi je da uspostavim kontakt s Koštunicom. Budući da zbog poznatih razloga s Miloševićem suradnja nije bila moguća, to konkretno znači da Jugoslavija ponovno dolazi u razgovor kao jamac provedbe Daytonskoga sporazuma. Radi se o tomu da se za do sada postignuto u Bosni i Hercegovini dobije potpora novoga vodstva u Beogradu. - U srpskom entitetu u Bosni i Hercegovini, u Republici srpskoj, ubrzo poslije preokreta začuli su se glasovi koji smjeraju na posebne odnose između Republike srpske i Srbije. Neće li to otežati zadaću? = Od početka treba postaviti prave prioritete. Beograd mora posve jasno i glasno priznati suverenost Bosne i Hercegovine, radi se o tomu da se na državnoj razini uspostave diplomatski odnosi. Tek se tada može govoriti o posebnim odnosima Republike srpske i Srbije. Pretpostavka je priznanje ravnopravnosti između dviju država. - Godinama je međunarodna zajednica zahtijevala da Milošević mora biti poslan u Haag, sada je predočen program od dvije milijarde eura, a taj uvjet nije postavljen. = Držim da se u Bruxellesu i drugim glavnim gradovima zna da postoje neke pretpostavke političke prirode koje treba ispuniti prije nego što poteče novac. Ako se samo pomisli na članstvo u UN-u, suradnja sa sudom za ratne zločine je obvezatna, jer je sud u Haagu UN-ova ustanova. Suradnja s Haagom razumljiva je pretpostavka za ponovni ulazak Jugoslavije u svjetsku organizaciju i međunarodnu zajednicu. - Još nije posve razjašnjeno kako je vlast u Beogradu zapravo podijeljena, potpuni prodor ipak nije postignut. Ali u procesu razračunavanja s međunarodnom zajednicomn mogle bi se postaviti i skretnice, primjerice, u pitanju Kosova i Crne Gore. = Trenutačno u Srbiji, a time i u Jugoslaviji uistinu imamo posla s nedovršenim demokratskim prevratom. U odnosu na Kosovo trebat će donijeti neku načelnu odluku. Vjerujem da je sporazum iz Rambouilleta bio upotrebljiv prijedlog. Poslije rata i progona kosovsko-albanskoj je strani dakako teško još prihvatiti sporazum iz Rambouilleta koji sadrži široku autonomiju ali ne i neovisnost, a na koji su već bili pristali. No najdublje sam uvjeren da odvajanje ili razdvajanje koje se mota po glavama nekih političara na Kosovu i u Crnoj Gori, nije zadnja mudrost. - Psihološki Albanci s Kosova ne mogu zamisliti takvo rješenje, sve bi to moglo dovesti i do eksplozije... = Znam da tu govorim sa zrncem utopije. No mora biti moguće prekinuti vrzino kolo vladavine i potiskivanja i razviti politička partnerstva. Kosovari mogu postići bolji život samo povezani s međunarodnom zajednicom. To im mora biti vrijedno određenih političkih i nacionalnih žrtava. Za Crnu Goru nastala je prigoda da surađuju u reviziji jugoslavenskog ustava koji jamči jednakopravnost Srbije i Crne Gore. - Bojite li se slobode? = Ja? Uopće ne. No vjerujem da se sada ne radi o starim kategorijama, o suverenosti ili neovisnosti. Radi se o suradnji, ne o diobi i separaciji.