FRANCUSKA-LE MONDE OD 8.10.00.TONY BLAIR U VARŠAVI

FRANCUSKA-LE MONDE OD 8.10.00.TONY BLAIR U VARŠAVI FRANCUSKA LE MONDE 8. X. 2000. Tony Blair se u Varšavi zauzima za 'slobodne, neovisne i suverene' države "Da, jedinstvenoj i snažnoj Europi nacionalnih država, a ne 'europskoj naddržavi'. Tri mjeseca nakon francusko-njemačkog poticaja integraciji koji su ljetos naizmjence i na različite načine davali Joschka Fischer, njemački ministar vanjskih poslova i Jacques Chirac, Tony Blair je u petak 6. X. u Varšavi jasno dao do znanja da na nj ne treba računati kada je riječ o brzom napretku u tom poslu. Između sramežljive unije koja ne bi bila drugo doli 'prostor slobodne razmjene' i 'klasičnog federalnog obrasca', britanski premijer predlaže neku vrstu Europe 'trećeg puta', 'Europu slobodnih, neovisnih i suverenih država' koja će, po njegovu mišljenju, 'biti jedinstven spoj' ovlasti 'između vlada i nadnacionalnih ovlasti'. Navodeći De Gaullea 'koji je, zanimljivo, imao predodžbu o Europi sličnu britanskoj', g. Blair je istaknuo da, prema njegovu shvaćanju, 'Europa može, zahvaljući svojoj gospodarskoj i političkoj snazi, biti velesila. Velesila, opetovao je, ali ne i naddržava'. U svijetu u kojemu prevladava američka moć, šef britanske vlade, najveći pristaša Europe u zadnjih dvadeset godina, kaže da je 'neizbježivo' i poželjno da Europa - kroz sve tješnju suradnju njezinih članica - 'razvije veliku zajedničku snagu'. Ipak, 'naddržava' koja bi bila iznad država koje ju čine i u kojoj bi 'prevladavale naddržavne ustanove, ne bi imala oslonac u narodu'. 'Istina je, nastavio je premijer, da su temelj demokratske odgovornosti u Europi vlade i parlamenti. To ne znači, dodao je, da Europa u budućnosti neće izgraditi vlastiti režim'. A Tonyju Blairu se ne žuri... Budući da se europski 'ustavni zakon', koji se donekle razvija kao britanski - skup dokumenata, zakona i sudbene prakse, a ne jedinstven tekst - premijer želi ostati pri tom obrascu. 'Poželjno je i moguće izraditi istodobno načelnu izjavu koja bi bila neka vrsta povelje o ovlastima u kojoj bi se utvrdilo što se učinilo na europskoj, a što na državnoj razini', umjesto ustava u pravom smislu riječi. 'Ta bi povelja, rekao je, bila politički, a ne pravni dokumenat'. Da bi se nadziralo poštovanje velikih, ovako proglašenih načela, Tony Blair predlaže da se osnuje 'drugi dom Europskog parlamenta', neka vrsta senata ili visokog doma u koji bi ulazili zastupnici iz država članica. Njegov bi se rad sastojao u 'pomaganju u provedbi prihvaćenih načela', u nadzoru nad njihovim poštovanjem u svakom novom zakonu koji se izglasava u donjem domu i u nadzoru nad demokratskom provedbom zajedničke politike u vanjskim poslovima i u sigurnosti. Ukratko, 'dok bi formalni ustav značio osnutak ustavnog suda', zamisao g. Blaira bi bila 'dinamično, ne statično' političko oruđe koje bi se moglo razvijati prema novim načelima koja se prihvaćaju ili se preispituju. G. Blair se za sada u načelu ne protivi 'pojačanoj suradnji'. Premijer ne pristaje u potpunosti uz Chiracovu zamisao o 'pionirskim državama', već, kako je rekao, 'nemam ništa protiv da skupina država članica zajedno ide naprijed'. Uz uvjet 'da to ne vodi k stvaranju čvrste jezgre (...). Te skupine moraju uvijek biti otvorene onima koji im se žele pridružiti'. Tony Blair se slaže s onima koji misle da 'pojačana suradnja može ojačati Uniju iznutra, a ne želi izazvati podjelu'. No važno je, smatra, 'izbjeći višebrzinsku Europu '. Britanski premijer, koji mjesto za svoj nastup očito nije odabrao nasumce, bio je siguran da ga slušateljstvo čuje kada je riječ o ovoj i o drugim točkama. Poljsku, kao i čelnike iz Slovačke, Republike Češke i Mađarske, zemlje kandidate za ulazak u Uniju, koje je g. Blair pozvao da u petak budu nazočni na njegovu govoru, ništa ne plaši više od zamisli da budu članovi 'drugog reda'. Sučeljen s francusko-njemačkom osovinom, Tony Blair želi da kandidati računaju s djelatnom potporom Velike Britanije koja pak ne želi biti u sjeni glasovitog 'para'. Zainteresirani su zabrinuti zbog sporog postupka prijama. Britanski je gost rekao kako je 'odlučan u nakani da se tijekom švedskog predsjedanja ostvari napredak u svezi s proširenjem' (od siječnja do lipnja 2001.). 'Želim, rekao je premijer, da nove države članice sudjeluju na europskim izborima 2004. i da imaju mjesto za stolom na sljedećoj međuvladinoj konferenciji'. Još samo da uvjeri druge europske čelnike da ubrzaju postupak i da utvrde krajnji rok", piše Patrice Claude.