ZAGREB, 7. listopada (Hina) - Izravna strana ulaganja u Mađarskoj imaju veliki stvarni utjecaj, dok je u Hrvatskoj taj utjecaj marginalan. Zašto? Zato što je Hrvatska do sada izravna strana ulaganja upotrebljavala za krpanje rupa u
proračunu, ocjenjuje voditelj Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj Sandor Sipos.
S. SIPOS: STRANE INVESTICIJE U HRVATSKOJ ZA KRPANJE PRORAČUNA
ZAGREB, 7. listopada (Hina) - Izravna strana ulaganja u Mađarskoj
imaju veliki stvarni utjecaj, dok je u Hrvatskoj taj utjecaj
marginalan. Zašto? Zato što je Hrvatska do sada izravna strana
ulaganja upotrebljavala za krpanje rupa u proračunu, ocjenjuje
voditelj Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj Sandor Sipos.#L#
Sipos je tu ocjenu izrekao na nedavnom predstavljanju UNCTAD-ova
Svjetskog investicijskog izvješća 2000. "Prekogranična spajanja i
preuzimanja poduzeća i razvoj", dajući zanimljivu usporedbu
utjecaja stranih investicija u Mađarskoj i Hrvatskoj.
U proteklih desetak godina u Mađarsku je ušlo oko 22 milijarde
dolara izravnih stranih investicija, a u Hrvatsku od 1993. oko 4,3
milijarde dolara. Razlika je pak u tomu što se s tim investicijama
Mađarska kompletno preokrenula. Hrvatska je, kaže Sipos, ta
ulaganja upotrebljavala za održavanje postojeće, stare
industrijske strukture, kupovala vrijeme do promjena.
Nasuprot tome, izravna su ulaganja u Mađarskoj 'uništila' staru
industrijsku strukturu i zamijenila je, a mađarsko je gospodarstvo
postalo dio globalnog gospodarstva.
Što se dogodilo i kako? Mađarska je, kaže Sipos, početkom '90-ih
bila u katastrofalnom stanju s makroekonomskog stajališta,
praktično je preko noći izgubila rusko i istočnoeuropsko tržište,
industrija je opala za 60 posto. "Nikada se nije oporavila na stari
način. Iz toga je izronila globalna ekonomija", objašnjava Sipos.
Važne su pritom dvije godine - 1993. kada je Mađarska ohrabrila
strane ulagače i donijela "drakonski" stečajni zakon po kojem je u
stečaj otišlo 80.000 tvrtki, te 1995. kada je srezana javna
potrošnja. To je središnja točka, prekretnica, kaže Sipos.
Tajnu mađarskog uspjeha vidi u povećanju produktivnosti i padu
realnih plaća (po jedinici proizvoda). Povećanje produktivnosti
uvijek je bilo dvocifreno, iznad 10 posto, a u nekim godinama i više
od 20 posto. Realne su pak plaće u padu i zato je mađarska
proizvodnja izuzetno konkurentna i to se nalazi iza kalkulacija
multinacionalnih kompanija koje su došle u Mađarsku.
A u Hrvatskoj se, ističe Sipos, događalo upravo obrnuto - porast
realnih plaća je dvocifren, a produktivnosti jednocifren. No, iako
su plaće u Hrvatskoj još uvijek veće, ono što više nije isto je što
mađarski radnici mogu kupiti za svoju plaću. Jer povećanje
produktivnosti pojeftinjuje proizvod, a i bespoštedna je bitka
multinacionalnih kompanija dovela do smanjenja cijena. Sipos za to
iznosi jednostavan primjer - coca-cola je danas u Mađarskoj upola
jefinija nego u Hrvatskoj.
Strane su investicije Mađarskoj, uz modernizirano gospodarstvo,
donijele stabilan rast BDP-a, koji se ove godine procjenjuje na 6
posto. Mađarski je BDP danas oko 50 milijardi dolara, a u Hrvatskoj
je oko 19 milijardi dolara, kaže Sipos.
Strane su investicije doprinijele i smanjenju nezaposlenosti, a u
nekim područjima, npr. zapadnoj Mađarskoj, ističe Sipos, praktično
više ni nema nezaposlenosti.
Poseban je značaj stranih investicija u povećanju izvoza - prije
deset godina mađarski je izvoz bio 7,5 milijardi dolara, hrvatski
oko 4 milijarde, danas je mađarski izvoz 28 milijardi, a hrvatski i
nadalje 4,5 do 4,7 milijardi dolara. "U Mađarskoj četiri grada
pojedinačno izvoze više nego Hrvatska", oslikava Sipos.
Na primjeru Mađarske, Sipos na kraju poručuje i Hrvatskoj -
smanjenje javne potrošnje, preokret u produktivnosti i plaćama
koje trebaju imati istu krivulju kao u Mađarskoj.
Nevenka Brčić
(Hina) bn ds