VIŠE OD 80 POSTO STRANIH ULAGANJA U SPAJANJA I PREUZIMANJA

VIŠE OD 80 POSTO STRANIH ULAGANJA U SPAJANJA I PREUZIMANJA VIŠE OD 80 POSTO STRANIH ULAGANJA U SPAJANJA I PREUZIMANJA Od ukupno 865 milijardi dolara stranih ulaganja u svijetu u prošloj godini na ulaganja putem spajanja i preuzimanja odnosi se 720 milijardi USD. Pitanje spajanja i preuzimanja stoga je jedno od najaktualnijih pitanja ulaganja, pa se i ovogodišnje izvješće UNCTAD-a odnosi na "Međunarodna spajanja i preuzimanja poduzeća i razvoj". Izvješće Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvitak predstavljeno je ovih dana u nekoliko svjetskih središta, među njima i u Zagrebu. Izvješća UNCTAD-a objavljuju se već deset godina, a u Hrvatskoj su prezentirana šesti put za redom. Izravna strana ulaganja posljednjih godina bilježe nevjerojatan porast - sa 473 milijarde u 1997., na 680 milijardi u 1998., te 865 milijardi dolara u prošloj godini. UCTAD procjenjuje da će izravna strana ulaganja ove godine premašiti bilijun dolara, što je tri puta više od iznosa zabilježenog 1995. godine. Izravno strano ulaganje UNCTAD definira kao investiciju rezidenta jedne zemlje u privredu druge zemlje. To ulaganje podrazumjeva dugoročan odnos koji odražava dugoročan interes ulagatelja za strani subjekt. Sveučilišni profesor dr. Branimir Vukmir, predstavljač Izvješća u Hrvatskoj, napominje da su izravna strana ulaganja ona koja obuhvaćaju kontrolu nad poduzećem (za razliku od portfolio ulaganja koja su manja od 10 posto). Kontrola se može steći greenfield ulaganjima (u nove pogone i tvrtke) ili spajanjem i preuzimanjem. A iz Izvješća je vidljivo da greenfield ulaganja sve više stagniraju. Naime, od ukupno 865 milijardi dolara prošlogodišnjih ulaganja na spajanje i preuzimanje se odnosi 720 milijardi. A o kojim je pojedinačnim vrijednostima spajanja i preuzimanja riječ govori i UNCTAD-ova lista na kojoj je čak 109 spajanja i preuzimanja koja premašuju jednu milijardu dolara, a deset ih je u vrijednostima većim od 10 milijardi dolara. Tako je britanski Vodafone za američki AirTouch Communications dao 60,3 milijarde dolara, a Švedska je na visoko treće mjesto po ukupnim ulaganjima došla i zahvaljujući britanskoj farmaceutskoj tvrtki ZENECA koja je u švetsku Astru ušla sa 34,6 milijardi, dok je njemački Mannesmann za britanski Orange dao 32,6 milijardi dolara. Samo ta tri najveća spajanja i preuzimanja pokazuju i najvažnije zemlje ulagatelje i one koje su dobile ulaganja. Od ukupno 865 milijardi prošlogodišnjih ulaganja u razvijene zemlje je otišlo više od 630 milijardi. Zbog dobrog stanja gospodarstva u SAD je otišla gotovo trećina svjetskih ulaganja - 275 milijardi dolara, Veliku Britaniju 82 milijarde, Švedsku 59 milijardi dolara. Velika Britanija sa 200 milijardi i SAD sa 110 milijardi dolara ujedno su i najveći strani ulagači. U zemlje u razvoju prošle je godine usmjereno oko 210 milijardi stranih ulaganja. Najmanje, 8,9 milijardi dolara bilo je usmjereno u afričke zemlje, u Latinsku Ameriku i Karibe 90 milijardi, a u Aziju 105 milijardi dolara. U zemlje centralne i istočne Europe prošle se godine 'slilo' 23 milijarde izravnih stranih ulaganja, a Hrvatska je prvi put ušla u grupu zemalja s više od milijarde dolara, zemlje koje dr. Vukmir naziva "centralno-istočnoeuropskim tigrovima". Prva je po iznosu stranih ulaganja Poljska sa 7,5 milijardi dolara, slijedi Češka sa 5,1 milijardom (posljedica promjene u češkoj politici i ubrzane privatizacije), Rusija sa 2,8 milijardi (zamjetno je da dobar dio ulaganja, 8 posto, dolazi s Cipra pa se pretpostavlja da je riječ o ruskom novcu koji je bio izišao iz zemlje i sada se vraća), Mađarska sa 1,9 milijardi (nakon što je privatizacija uglavnom završena), a Hrvatska je peta sa 1,3 milijarde dolara. I Hrvatska je krenula u privatizaciju i privukla znatna sredstva. Budući da puno toga nije privatizirano može se očekivati i više ulaganja, kaže dr. Vukmir. Upozorava pritom i na loše i dobre strane spajanja i preuzimanja. Negativne su strane što ta ulaganja u početku ne donose svježi kapital, manji su izgledi za unošenjem nove tehnologije, a veći za otpuštanjem radnika, a povećava se i mogućnost koncentracija i stvaranja monopola. Pozitivne su strane pak njihova brzina (za greenfield nekad trebaju dvije do tri godine), mogućnost da se spasi tvrtka inače osuđena na propast, a na dugi rok ima iste efekte kao i greenfield investicija - i tamo gdje se otpuštaju radnici, smanjuje proizvodnja često je uvođenje novih tehnologija, otvaranje novih radnih mjesta. UNCTAD u Izvješću posebno upozorava i na mogućnost stvaranja monopola. S obzirom na stvaranje jednog tržišta tvrtki treba stvoriti globalnu kontrolu monopolizma, poručuje i dr. Vukmir.