ŠV 20.IX.-NZZ-NAFTA

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 20. IX. 2000. Cijena nafte - ujedinitelj Europe? "Poslije više od dva tjedna prosvjeda i blokada u Europi protiv visokih cijena nafte, kraj se ne može sagledati. Iako je tržište naftom tradicionalno prilično nepredvidljivo a igra ponude i potražnje kompleksnija nego što se to može vidjeti na prvi pogled, vlade su pod pritiskom da 'nešto' poduzmu. To se osobito odnosi na one koje se preporučuju kao menadžeri opće narodne dobrobiti. Slabost eura čini svoje i u Eurolandu zaoštrava nezadovoljstvo, jer se cijena nafte određuje u dolarima. U žarištu je relativno visoko porezno opterećenje, a vidljivima postaju političke ovisnosti koje do sada nitko nije želio shvatiti. Tu je najprije potraga za žrtvenim jarcem. Ministri OPEC-a koji su pristali povećati količine kako bi ublažili uska grla, voditelji velikih međunarodnih naftnih poduzeća i europski članovi vlada, u nuždi se uzajamno okrivljuju za opće komešanje. Čak i Sadam Husein, koji opet grabi novac kao u najboljim vremenima, drži da je dovoljno jak za izricanje zloslutnih prijetnja Kuvajtu i za zahtijevanje ukidanja sankcija. Manje je jasno što bi vlade trebale učiniti po želji svojih birača. Opcije sa stajališta izvršne vlasti ne obećavaju puno. Tako su se do sada i različito ponašale. Francuska je vlada popustila pod pritiskom ulice i smanjila porez. Time je barem dobila predah. Očekivanja da će pred zahtjevima s ulice očuvati kičmu, bila su još manja nego drugdje. Britanska je vlada ostala čvrsto na poreznoj fronti, najavila olakšice u budućnosti i stavila pod pritisak naftne tvrtke, iako se tu, za usporedbu, malo može dobiti: tri četvrtine cijene čine porezi, sljedeći udio po veličini je sirova nafta, tako da retorički pritisak na multinacionalne kompanije, ma koliko bio popularan, trajno ne može donijeti puno. U Njemačkoj se savezni kancelar, nakon što je nešto ranije hvalio i podupirao niski tečaj europske jedinstvene valute, drznuo izjaviti da porast cijena treba socijalno ublažiti. Za sada je ostalo tek na slabašnom pokazivanju prstom. Porezi na benzin dugo su vremena slovili kao osobito povoljni izvor prihoda za državu pa i stoga što su se mogli ekološki zakititi i neupadljivo postupno povisivati. U doba inflacije ti su kumulirani dodaci manje upadali u oči, no u razdobljima relativno stabilnih cijena iznenada bodu oči. Budući da davanja u pravilu rastu proporcionalno s cijenom, zaoštrili su problem. Sada se argumentira iza svakog ugla. OPEC kaže da je svjestan da je recesija u Europi nepoželjna jer bi usporila i gospodarski razvitak tranzitnih zemalja. No uslijedila je pripomena da je na posljetku niska cijena nafte ohrabrila vlade da preko svake mjere povećaju poreze. Obratno: europske vlade tvrde da bi snižavanje poreza bio pogrješan signal kartelu, jer su visoki porezi potrebni da se cijene 'sirovine' drže niskima. Bez njih bi se tranzitne zemlje osjetile ponukanima povisiti cijene. I: visoka porezna davanja neizbježna su zbog zaštite okoliša i energetske politike. Samo se njima potrošnja može držati u granicama i smanjiti ovisnost o tom energentu. Sada ta ovisnost više nije tako velika kao nekada, a ekološko stajalište konkurira drugima. Stoga se još ne zna tko će se probiti na tržištu argumenata. Sve je uzajamno povezano - da uporabimo riječi saveznog kancelara Schroedera. Uistinu, ustanak protiv visokih cijena nafte čini se da potvrđuje da zajedničko tržište EU-a funkcionira i da je euro poboljšao usporedne mogućnosti kupaca - prijevoznika i poduzetnika kojima je gorivo važan čimbenik proizvodnje i koji sada pod pritiskom konkurencije neposredno reagiraju na signale cijene. Već je i do sada bilo vrijedno pozornosti kako se prosvjed proširio od Francuske do Španjolske i Finske. Bit će zanimljivo promatrati kako će se na posljetku kretati porezi. Do sada je slovilo kao gotova stvar da pod crveno-zelenom egidom u Europi fiskalna 'harmonizacija' može ići samo prema gore. Možda sada kreće u suprotnom smjeru" - drži komentator lista H. K.