ŠPANJ. ABC - 12. IX. - NUŽNO PROŠIRENJE EU-A

ŠPANJOLSKA ABC 12. IX. 2000. Nužno proširenje "Sporazum iz Maastrichta, sa svim svojim vrlinama i manama, vrlo je važan zato što je pokazana volja dvanaest država članica da se napreduje na putu stvaranja političkoga jedinstva i ostavi za leđima razdoblje u kojemu je Europa bila samo jedinstveno tržište. Duh toga sporazuma, uvelike potvrđen u sporazumu iz Amsterdama, danas se nalazi u mat-poziciji zbog zapreka koje neke države članice postavljaju pred proširenje Europske unije. Možemo biti manje ili više popustljivi kad je riječ o uvjetima koje moraju ispuniti države koje se žele priključiti, ali nakon što su postavljena pravila igre, ne može se više isključivati one koji te kriterije ispunjavaju. Glasovi koji se sada javljaju u Njemačkoj protiv proširenja najbolji su pokazatelj da njemački kancelar Schroeder nema vodstvo u Srednjoj Europi. A s povijesnog gledišta, dovoljno je prisjetiti se Drugoga svjetskog rata. Poljaci i Česi bili su u pravu kad su strahovali od Nijemaca. I danas, kad ti narodi žele produbljivanje veza, baš Njemačka ide korak unatrag. Može li itko zamisliti takav potez za vrijeme Helmuta Kohla, bez obzira na njegove grijehe? Mnogo se može vidjeti i u mađarskome slučaju. Kao što su se uvjerili pregovarači Europske unije koji odlaze u Budimpeštu, još od osamdesetih godina mađarski komunisti na vlasti počeli su, Moskvi iza leđa, raditi na usklađivanju svih zakona s Europskom zajednicom. Plod takve odluke, ali i velikih napora mađarskoga naroda, jest to da je Mađarska danas prva od svih država kandidata za pristup Europskoj uniji koja praktično ispunjava sve postavljene uvjete. Ako se prisjetimo teorije 'utrke' o kojoj je govorio Jose Maria Aznar - prema kojoj sve države kandidati započinju istodobno, a priključuju se Uniji čim ispune sve postavljene uvjete - na pobjedničkom brodu vijorit će se mađarska zastava. Zato se ne smije olako primiti upozorenje mađarskog premijera Viktora Orbana koji kaže da će Mađarska, ako 31. prosinca 2004. ne pristupi Europskoj uniji, prestati ispunjavati direktive Europske unije, što čini uz velike napore, a bez ikakve nagrade za to. Države kandidati upustile su se u utrku sa zaprekama, punu odricanja za svoje građane, u pokušaju da iziđu iz bijede koju je donio komunizam. Sada ih ne možemo suočiti i s izazovom referenduma kojim bi se u ostalim državama trebao odobriti njihov pristup. Mi u Španjolskoj jako dobro znamo da bi pristup Španjolske bio odgađan do vječnosti da su osamdesetih godina poslušana strahovanja nekih država, osobito Francuske, čiji su se poljoprivrednici bojali konkurencije naših proizvoda. A događaji su kasnije pokazali da je uključivanje Španjolske svima donijelo korist. U najnovijim rezultatima europskoga statističkog ureda vidi se da je Španjolska država koja najviše podupire priključivanje Poljske, s 50 posto stanovništva koje je tome sklono, a samo 19 posto onih koji se tome protive. Nasuprot tome u Njemačkoj se 49 posto stanovništva protivi uključivanju Poljske, dok ga podupire samo 23 posto anketiranih. Sigurno će netko reći da se mi Španjolci zalažemo za pristup Poljske zato što će se migracija radne snage odvijati daleko od naših granica. No, na to se lako može odgovoriti argumentom da će proširenje na kraju Španjolsku pretvoriti u pravoga platišu, za razliku od sadašnje ugodne situacije, kad je Španjolska korisnik zajedničke financijske pomoći Europske unije. Politička unija koja namjerava proslaviti ime Europe neće postojati sve dok u vanjskome mraku ostaju gradovi poput Praga, Budimpešte i Krakova, a oni su sama srž Europe. Oni koji smatraju da se ti politički ciljevi moraju prilagoditi ekonomskim kriterijima trebali bi razmisliti o tome da protekcionistička Unija, vođena kriterijima koji se protive stvaranju slobodne konkurencije (u ovome slučaju interne) na kraju može umrijeti kao žrtva vlastite sklerotičnosti", piše u uvodniku lista.