GUATEMALA CITY, 11. rujna (Hina/AP) - Znanstvenici i pljačkaši zaobilazili su te ruševine gotovo cijelo stoljeće jer se činilo da tamo nema hramova ni grobova koji bi mogli skrivati vrijedno blago i predmete.
GUATEMALA CITY, 11. rujna (Hina/AP) - Znanstvenici i pljačkaši
zaobilazili su te ruševine gotovo cijelo stoljeće jer se činilo da
tamo nema hramova ni grobova koji bi mogli skrivati vrijedno blago i
predmete. #L#
Nisu imali pojma što propuštaju.
Ispod blata i gustoga lišća, duboko u džungli proteže se izgubljeni
grad Cancuen, koji je 1200 godina bio jedno od najvećih sajmišta u
svijetu drevnih Maja.
Cancuen su ponovno otkrili gvatemalski i američki znanstvenici,
koji pretpostavljaju da će iskapanje grada, koji potječe iz
razdoblja oko 400. godine prije Krista, trajati 10 godina.
Otkrivena je palača od 25 tisuća četvornih metara, koja je imala tri
kata (svaki visok 20 metara) i 170 soba. Radi se o jednoj od
najveličanstvenijih ikad otkrivenih građevina iz carstva Maja,
izvijestili su predstavnici američkoga Državnog geografskog
društva, glavnog pokrovitelja iskapanja Cancuena.
"Istraživanje smo počeli na, kako smo mislili, manjoj palači u
sklopu nekog manjeg naselja Maja, a pronašli smo 20 puta veću palaču
nego što smo se nadali i važno trgovačko središte iz razdoblja Maja
koje je bilo zaboravljeno gotovo 100 godina", rekao je arheolog sa
Sveučilišta Vanderbilta i vođa projekta Cancuena Arthur Demerest.
U sjeni goleme palače, na površini od 13 četvornih kilometara,
prostirao se grad četverokutnoga oblika, opasan debelim kamenim
zidovima s 11 prostranih popločenih trgova i kućama koje su
pokrivali debeli krovovi u više razina.
Iako je Demerest rekao da znanstvenici ne znaju točno koliko je
trgovaca bilo u Cancuenu, pretpostavlja se da je grad privlačio
tisuće ljudi iz obližnjih planinskih naselja, pa i iz
veličanstvenog Tikala, oko 140 km sjeveroistočno.
Cancuen, njegov naziv na jeziku Maja znači "mjesto zmije", postao
je glavni sajmišni grad zbog rijeke Pasiona koja teče kroz današnju
gvatemalsku južnu pokrajinu Peten, rekao je Demerest.
Grad je prvi 1905. otkrio austrijski istraživač Tobert Maler, a
znanstvenici i pljačkaši zanemarivali su ga godinama.
"Grad koji je izgrađen zbog trgovine, a ne kao vjersko mjesto, nije,
kako se čini, zanimao akademike, a pljačkašima se činio
bezvrijednim", rekao je Demerest, dodajući da je danas prepun
divljih životinja i majmuna.
U Cancuenu nema hramova od kojih zastaje dah kao u Tikalu i drugim
gradovima Maja, jer su njegovi stanovnici štovali bogove i zakapali
pokojnike na obližnjim visoravnima.
"Svi fantastični hramovi koje možete vidjeti na drugim mjestima
pokušaj su kopiranja planina koje okružuju Cancuen", rekao je
Demerest, dodajući da je približavanje nebu bilo temelj vjere
drevnih Maja. "U Cancuenu su to imali."
Težak rad na nalazištu odgođen je do proljeća zbog kišne sezone, a
znanstvenici su već pronašli desetke predmeta u obližnjim
planinskim špiljama.
Cancuen je ostao skriven u džungli do 1967., kad se skupina
harvardskih studenata vratila u grad na manje od tjedan dana i
donijela skice onoga za što su pretpostavljali da bi se moglo tamo
pronaći.
Demerest i znanstvenici s gvatemalskoga Sveučilišta na to su
područje došli u travnju jer se na hijeroglifskim natpisima na
predmetima pronađenim u Tikalu i Dos Pilasu, drevnome trgovačkom
središtu Maja, spominje sajmište Cancuen i njegov moćni vladar iz
4. stoljeća prije Krista Tah Chan Wi (Nebeska Vatra).
Frederico Fahsen, najveći gvatemalski stručnjak za odgonetanje
hijeroglifa kojima su pisali Maje i jedan od direktora projekta
Cancuen, kaže da je vladar Cancuena udao svoju kćer za kralja Dos
Pilasa, 88 km sjeveroistočno, kako bi uspostavio dobre odnose s
okolnim naseljima i da ne bi morao ratovati s njima.
"Gradovi Maja bili su stalno u ratu, a njihove su građevine bile
posvećene bogovima i nebesima", rekao je Fahsen. "U Cancuenu je
posve drukčije."
(Hina) dgk dgk