PARIZ, 3. rujna (Hina/AFP) - Izgubljene u poljima kukuruza, soje ili pamuka, zelene stjenice imaju velikih teškoća da pronađu svoj par, ali u tome ipak uspijevaju zahvaljujući originalnoj predstavi koja sjedinjuje kemijsku
komunikaciju i zvučne signale, otkriva francusko-slovenska studija objavljena u rujanskom broju časopisa "Pour la Science".
PARIZ, 3. rujna (Hina/AFP) - Izgubljene u poljima kukuruza, soje
ili pamuka, zelene stjenice imaju velikih teškoća da pronađu svoj
par, ali u tome ipak uspijevaju zahvaljujući originalnoj predstavi
koja sjedinjuje kemijsku komunikaciju i zvučne signale, otkriva
francusko-slovenska studija objavljena u rujanskom broju časopisa
"Pour la Science". #L#
Andrej Cokl i njegovi kolege sa slovenskog biološkog instituta,
zajedno s Nadege Miklas i Michelom Renouom iz stanice INRA-e
(Državni institut za poljodjelska istraživanja) u Versaillesu,
uspjeli su dokazati da zelene stjenice (nezara virudula), za
razliku od drugih kukaca, primjenjuju oba postupka.
Mužjak šalje kemijske signale (feromone), na koje ženka odmah
odgovara jureći prema biljci iz koje dolazi poziv. Problem je što
joj je vidik jako ograničen zbog biljaka koje su više od jednog
metra.
Zato ženka odgovara tresući biljku kontrakcijom trbušnih mišića
koja je usklađena s frekvencijom zvuka mužjaka (pojava koja,
primjerice, može uzrokovati rušenje mosta zbog čega vojnici moraju
skratiti korak kad idu preko mosta).
Taj trbušni ples u stjenice izaziva vibracije prsnog koša, nožica,
a zatim i biljke. Mužjak se tada može orijentirati zahvaljujući
vibracijama koje prenosi biljka. On na svakom ogranku prislanja
nožice i antene na stabljiku kako bi utvrdio odakle dolaze
vibracije.
Kada je dovoljno blizu, mužjak izvodi ljubavni pjev koji se
izmjenjuje s pozivima ženke. Pjev potiče vibracije "ljubljene" i
tako mu pomaže da je pronađe. Napokon, mužjak pojačano ispušta
feromone koji, ovaj put, imaju ulogu afrodizijaka i pomažu u
ostvarenju cilja.
(Hina) vra dgk