ŠPANJ. EL PAIS - 5. IX. - O DVOSTRUKIM MJERILIMA - DEMOKRACIJA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 5. IX. 2000. Demokrati i oni koji to nisu "Verbalni napadi uvijek djeluju na isti način: onaj koji je nekada bio proklet zato što je bio protušpanjolski, danas je proklet jer je protudemokratski usmjeren. Demokracija nema nikakve veze s knjigama, jezikom, enciklopedijom ili etimološkom iluzijom: demokracija je ono što se utvrdi kao takvo, a onaj koji se protiv toga pobuni, ostaje osamljen i nazovu ga protudemokratom. I subverzivnim protudemokratom. Ali, oprez kad pričamo o vanjskome svijetu! Demokrat osuđuje Fidela Castra zato što je ovaj - sumnja li itko uopće u to? - diktator, i ne prihvaća to što rade Pinochet i Cavallo zato što se to ne uklapa u vladavinu zakona. Ali postoji tu još jedno osjetljivo pitanje: što je zakon, a što pravna država? Nema sumnje, to je baš ova naša. I, nema sumnje, to nisu one koje vode Gadafi, Sadam i Milošević. Ako Milošević odluči otići na Kosovo, uhitit će ga NATO, iako je to njegova država, iako bi on tamo poželio održati predizbornu kampanju. A ako su izbori temelj demokracije, mnogo ovisi o tome tko ih saziva. I osobito o tome tko pobjeđuje na izborima. Ako pobijedi Aznar, to je izraz volje naroda. Ako pobijedi Milošević, to je izborna prijevara i riječ je o ugnjetavanju. Naravno da ja sad ništa ne uspoređujem. Kad je Milošević razbijao svoje separatiste, bio je zločest. Kad bi to isto uspjelo Aznaru, bio bi dobar. Miloševićevi su vojnici ubijali kosovske Albance, i to je bilo loše. Aznar je dopustio i zagovarao bombardiranje civilnog pučanstva u Jugoslaviji, a to je bilo dobro. Jer istina ovisi o zemljopisu. Demokratski totalitarizam, liberalni apsolutizam ili ustavna diktatura, sve su to povlastice onih dobrih. Poželjeti usavršiti ih, ustrajati na tome da stranke moraju biti demokratske do srži, da poštuju manjine i da neka osoba zadrži svoje dostojanstvo makar dolazi iz Afrike, može biti zastranjivanje. A u Španjolskoj se oduvijek govorilo "najbolje je neprijatelj dobroga", što je vrlo zanimljiv oblik uzdizanja nepotpunosti i mediokriteta. I pokušaj da se sve naziva dobrim. Na taj se način čisti demokrat pretvara u protudemokrata. Čistoća tako ostaje izvan igre, osim na onaj način na koji promatramo djecu (tj. ne iznutra, i ne poznavajući ih, bez individualiziranja, ne prisjećajući se kako je to). A ja to ne preporučujem. Ja više volim miješanje, mješavinu ideja i rasa, više volim narod nego njegove stranke. Drugim riječima, ono što se nazivalo demokracijom: bez staleža, bez rasa, bez spolova. Ali reći to danas, to je protudemokratski", piše Eduardo Haro Tecglen.