ŠPANJ. 4. IX. - EL PAIS - POVELJA O LJUDSKIM PRAVIMA U EU-U

ŠPANJOLSKA EL PAIS 4. IX. 2000. Prijeporna povelja "Izrada Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji mogla bi na kraju postati frustrirajuće iskustvo. Ako nešto zaista i bude sadržavala, mnoge će države poželjeti da ne bude djelotvorna, ostavljajući je bez pravne vrijednosti, kao običnu deklaraciju, ili još bolje - proklamaciju. Za takav domet bio bi dovoljan i mnogo kraći i bolji tekst. A za slučaj da se ipak može uporabiti i u sudskim procesima, a osobito na sudovima europskih zajednica, države koje su se tome najviše opirale, poput Velike Britanije, do sada su se trudile da je ostave bez pravog sadržaja. Konačnu će odluku donijeti šefovi država i vlada na listopadskome sastanku na vrhu u Biarritzu, ili na onome prosinačkom u Nici. Ne čini se razumnim to što se Europska unija upustila u ovaj poluustavnotvorni proces, a da nije znala na kakav put kreće. Dati na izradbu konvenciju pri čemu na vrlo originalan način sudjeluju predstavnici vlada, državnih parlamenata, Europskog parlamenta i Europskog povjerenstva, a da im nije jasno čemu će služiti rezultat njihova rada, nije baš najprikladniji način. Europska bi unija, u načelu, trebala imati takvu Povelju temeljnih prava zbog nesigurnosti svojega proširivanja, a i zato što pravni spisi EU-a uglavnom nisu sudski upotrebljivi kao pravno vrijedni dokumenti na području zaštite temeljnih ljudskih prava (s nekim izuzetcima, a riječ je o pravima o kojim se govori u sada važećim sporazumima, kao što je postalo jasno u nedavno donijetim presudama Europskog suda u Luksemburgu glede jednakosti muškaraca i žena na radnome mjestu). Neki su pokušali sastavljanje te povelje iskoristiti kako bi Europska unija dobila, uz pomoć ljudskih prava kao instrumenta, ovlasti koje inače ne bi mogla dobiti na neki drugi način (osobito na području socijalne zaštite, poput onih koji već postoje u španjolskome ustavu, pa Španjolska u tom pitanju nema nikakvih primjedbi). Ali 'neizravno približavanje' zakonodavstava, čini se, baš i nije donijelo nekakve novosti. Jasno da bi bilo nekorisno, čak i pogrešno, da se uz pomoć ljudskih prava Europskoj uniji daju ovlasti i zadatci koje joj države članice nisu željele dati pri potpisivanju sporazuma, pa su već i tu ograničenja ove vježbe sastavljanja povelje, a nalaze se i u njezinoj prvoj inačici. Ali ubrzo su se gotovo svi složili i zaključili da ta prava 'ne donose nikakve nove ovlasti i nikakav novi zadatak za europske zajednice ni za Europsku uniju te da ne mijenjaju ovlasti i zadatke određene sporazumima'. De facto, posljednja integrirana skica povelje ispada manje ambiciozna nego prijašnje inačice, pa su temeljna prava dobrim dijelom podvrgnuta stanju na tom području pojedinim državama EU-a, iako su osuvremenjena u skladu s novim informatičkim i genetičkim tehnologijama. Inače, temeljna ljudska prava u Europskoj uniji malo čemu služe bez načina na koji bi EU mogao nekoga prisiliti da ih poštuje, kaže pravnik Joseph Weiler sa sveučilišta Harvard. On izrazito sumnja da će takva deklaracija poboljšati zaštitu temeljnih ljudskih prava na području Europske unije ako iza svega toga ne bude postojao birokratski aparat Europskoga povjerenstva, sa svojim dužnosnicima i sa svojim glavnim upravama koji bi promicali zaštitu ljudskih prava, a tu bi bio i uvijek važan rad Europskog suda u Luksemburgu. Osim toga, istodobno postojanje dvaju pravnih smjerova na putu zaštite ljudskih prava u Europi, uz pravne sustave svake države članice i ostalih, moglo bi biti previše rascjepkano. Stvaranje novoga pravosudnog sustava koji bi dokrajčio Europski sud - sud europskih zajednica sa sjedištem u Luksemburgu, mogao bi delegitimizirati sadašnji paneuropski put zahvaljujući kojemu je stvoren Sud za ljudska prava u Strasbourgu, a on ovisi o Vijeću Europe. Iako je ponešto izgubilo na vrijednosti (zbog slučaja Rusije i još nekih), Vijeće Europe i dalje je nužna i dobra ustanova, jer i ono obavlja svoj zadatak u davanju poučavanju bivših sovjetskih država pravnoj državi i demokraciji. Iako je nova povelja, čija je izrada sada u tijeku, u načelu politički korektna i privlačna za izgradnju Europe, koju često optužuju da joj nedostaje politička dimenzija, na kraju bi mogla završiti kao dim na vjetru, ili pak kao balast za odbacivanje", piše Andres Ortega.