PHILADELPHIA, 3. rujna (Hina/AP) - Novinski papir, narančine kore, limenke piva, boce, pileće kosti, opušci, stare cipele, talog od kave, alu-folije. Bilo je to smeće, kao i svako drugo smeće - otpadak svakodnevnog života stanovnika
Philadelphije koji se skupljao, odvozio na odlagališta i palio. Pepeo, kao i svaki drugi pepeo, odvozio bi se potom u zaborav, ili barem u susjedni New Jersey. Osim što se to ipak nije svaki puta zbilo.
PHILADELPHIA, 3. rujna (Hina/AP) - Novinski papir, narančine kore,
limenke piva, boce, pileće kosti, opušci, stare cipele, talog od
kave, alu-folije. Bilo je to smeće, kao i svako drugo smeće -
otpadak svakodnevnog života stanovnika Philadelphije koji se
skupljao, odvozio na odlagališta i palio. Pepeo, kao i svaki drugi
pepeo, odvozio bi se potom u zaborav, ili barem u susjedni New
Jersey. Osim što se to ipak nije svaki puta zbilo.#L#
U 1986. godini 15 tisuća tona 'philadelphijskog' pepela utovareno
je na brod "Khian Sea" i 14-godišnja odiseja je počela. Luka za
lukom - brod nije dobijao dozvolu za vez. "Khian Sea" plovio je
karipskim otočjem, putovao do Europe, Azije, Afrike, mijenjao ime,
dva puta bio prodan, promijenio zastavu pod kojom je plovio,
promijenio više puta opis tereta (od građevnog materijala do
vrhunskog gnojiva), ali je pepeo uvijek ostajao, kao neodvojivi dio
broda.
Napokon, dio pepela izbačen je u ocean, a dio na plaže Haitija.
Četranest godina poslije u Sjedinjene se Države s Haitija vratilo
dvije tisuće kubičnih metara pepela u teretnjaku usidrenom uz obalu
Floride i danas još uvijek čeka konačno odredište.
Nitko ga ne želi iako je, po riječima odvjetnika, to
najprovjeravanije smeće na svijetu, i ništa opasnije od tona i tona
pepela koje se dnevno deponiraju u svijetu. Kao dokaz tomu očajni
predstavnik prijevoznika pred svjedocima je na Haitiju u drugoj
godini lutanja broda čak i progutao manju količinu, ali bez
rezultata. Brod je ponovno bio otpravljen. Ispitivanja uzoraka
pokazala su da otpad sadrži olova, kadmija i drugih teških metala.
U posljednjih 14 godina bezbrojni Philadelphijanci koji su
pridonijeli pepelu pretekli su ga na putu pod zemljinu površinu, a
da nisu vidjeli ni izdaleka toliko svijeta kao njihovo smeće.
"To nije tipična priča", kaže 42-godišnji borac za zaštitu okoliša
Ken Bruno koji prati sudbinu pepela od mladosti.
Kako se može dogoditi da bacamo smeće, a ono odbija otići?
U 1986. danas nepostojeća kompanija "Joseph Palino and Sons"
potpisala je s gradom ugovor vrijedan šest milijuna dolara o odvozu
pepela. Nakon više pokušaja da pronađe prijevoznika, dogovor je
postignut s vlasnikom "Khian Sea" o preuzimanju pepela i njegovu
istovaru na Bahamskom otočju na kojem je sjedište brodara.
"Khian Sea" otisnuo se na pučinu 5. rujna 1986., ali je prije
njegova dolaska vlada Bahama objavila da neće dati dozvolu za
istovar. A nakon toga gotovo u beskraj se niže popis luka u koje je
uplovljavalo smeće: Puerto Rico, Bermuda, Dominikanska Republika,
Honduras, Gvineja-Bisao, Nizozemski Antili, Haiti, Senegal, Cape
Verde, Jugoslavija u ljeto 1988. kad je brod nosio ime "Felicia",
Šri Lanka, Indonezija, Filipini... i na koncu Singapur u koji je
brod uplovio praznih spremnika, očigledno ispražnjenih u ocean.
Jedan od rijetkih dogovora o istovaru na području SAD-a osujećen je
prije toga jer je - izgorio dok.
Mali izgledi da će philadelphijski pepeo konačno pronaći svoje
poljednje počivalište ipak postoje - istraga je prije tri godine
utvrdila sljednicu kompanije "Joseph Palino and Sons" kojoj je
1997. izdan ultimatum da zbrine smeće. Kompaniju je u međuvremenu
preuzela druga - "Waste Management" koja planira smeće i pepeo
uskladištiti u nekoj od saveznih država na američkom jugu. Florida
je već odbila, pa Georgija, pa Louisiana...
Možda je rješenje u akciji ekološki svjesnih aktivista
"Greenpeacea" koji su 80-ih godina, u pokušaju da skrenu pažnju na
opasnost otpada na plažama Haitija, pakirali pepeo u kuverte i
staklenke i slali ga nadležnim vlastima i dužnosnicima.
(Hina) ps rt