CHICAGO, 29. kolovoza (Hina/AFP) - Kulturna je raznolikost dugo bila odlika ljudske vrste u usporedbi sa životinjskom, no znanstvenici su nedavno tu tvrdnju doveli u pitanje.
CHICAGO, 29. kolovoza (Hina/AFP) - Kulturna je raznolikost dugo
bila odlika ljudske vrste u usporedbi sa životinjskom, no
znanstvenici su nedavno tu tvrdnju doveli u pitanje. #L#
Proučavanjem ponašanja životinja pokazalo se da skupine unutar
iste vrste mogu prihvatiti različito ponašanje slično onome što se
događa u ljudi.
"Otkrivamo da su mnoge značajke ponašanja posljedica učenja u svih
vrsta", kaže Frans de Waal profesor psihologije na sveučilištu
Emory u Atlanti (Georgia).
To je pitanje bilo jedna od glavnih tema rasprave na konferenciji o
inteligenciji životinja i složenosti društva, koja je održana u
Chicagu, a okupila je 27 svjetskih stručnjaka za ponašanje
životinja. Sudionici su ispitali zašto se čimpanze iz srednje i
istočne Afrike ne ponašaju kao, primjerice, njihovi srodnici iz
zapadne Afrike.
Tako u Liberiji, u Obali Slonovače i u Gvineji čimpanze rabe kamenje
i drveno oruđe da bi slomile orahovu ljusku, dok u srednjoj i
istočnoj Africi uopće ne primjećuju tu hranu u svom okolišu.
Te razlike "pokazuju da se neke navike prenose s jednog naraštaja na
drugi", kaže William McGrew, antropolog i stručnjak za čimpanze.
Majmuni pokazuju i razlike u glasanju. "Ono se razlikuje unutar
iste populacije. Sve čimpanze ispuštaju iste krike koji se vidljivo
razlikuju kod pojedine životinje", dodaje McGrew, profesor
antropologije i zoologije na sveučilištu Miami u Oxfordu (Ohio).
Čimpanze se i pozdravljaju na osobit način, udarajući se po rukama,
u znak društvenog prepoznavanja, kao što su naglasci u ljudi,
ističe McGrew.
Istraživači koji su proučavali ženke čimpanza koje su prelazile iz
jedne skupine u drugu, utvrdili su fine razlike u načinu
pozdravljanja, pri čemu su ruke simetrično ispružene iznad glave.
"Mislim da je riječ o prepoznavanju čimpanza po podrijetlu", kaže
istraživač. "To je jako neobično, jer su se do nedavno sve čimpanze
promatrale kao jedan te isti entitet", dodaje.
Japanski sveučilišni profesor Kinji Imanishi koji radi na
fakultetu znanosti u Kiotu, prvi je istraživao razvijeno društveno
ponašanje japanskih majmuna na otoku Kojimi 1948., a napose njihov
običaj da peru krumpire u moru prije nego ih pojedu.
U knjizi "Majmun i gospodar sushija" koja će izići sljedeće godine,
Frans de Waal ističe da su "Japanci nastojali utvrditi kulturne
značajke životinja puno prije zapadnih istraživača", zahvaljujući
naglasku koji njihova vjera stavlja na reinkarnaciju.
"Evolucijske teorije nikad nisu bile problem na istoku", kaže Frans
de Waal, misleći na teškoće na koje je nailazila teorija Charlesa
Darwina na zapadu. "Kada sam 60-ih počela raditi, samo su ljudi
imali imena i niste mogli govoriti o imenima životinja", sjeća se
Jane Goodall, koja je postala glasovita po svojim radovima o
čimpanzama u nacionalnom parku Gombe u Tanzaniji.
Istraživanje koje je htjela objaviti u časopisu "Nature", vraćeno
joj je jer je životinje identificirala po imenima, a ne brojkama.
"Niste mogli govoriti o životinjskoj inteligenciji. Samo su ljudi
bili inteligenti i mogli su racionalno razmišljati", prisjeća se
Jane Goodall.
(Hina) vra dgk