AT-E-INTEGRACIJE-Organizacije/savezi AU 20. VIII.-DIE PRESSE-EU AUSTRIJADIE PRESSE20. VIII. 2000.Francuski ples na žici za moć i utjecaj u središtu Europe"Francuski ministar za Europu Pierre Moscovici ne govori uvijeno. U jednom je
interviewu gospodarskom listu 'La Tribune' nedavno otvoreno izjavio: 'Francuska je apsolutno odlučna postići dobar sporazum. Ako treba, radije ćemo prihvatiti privremenu europsku krizu nego loš sporazum u Nici', rekao je socijalistički političar. Što Pariz podrazumijeva pod 'dobrim sporazumom', poznato je: francuska vlada s jedne strane ima na umu sposobnost Europske unije za širenje a s druge strane svoje vlastite interese.U sporazumu iz Nice kojega treba sklopiti 8. prosinca, po srijedi nije ništa manje doli buduća podjela vlasti u Uniji. Promjenama broja povjerenika, težine glasova u vijeću i širenjem većinskih odluka, utjecaj malih i velikih zemalja bit će iznova definiran. Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija nisu dopustile dvojbe o tomu da ustraju na širenju svoje moći (težina glasova u vijeću) kako u proširenoj uniji ne bi izgubile utjecaj. Da bi se uz tako velik broj članova odluke još uopće mogle donositi, istodobno treba smanjiti mogućnost veta predstavnika nacionalnih vlada. Sve
AUSTRIJA
DIE PRESSE
20. VIII. 2000.
Francuski ples na žici za moć i utjecaj u središtu Europe
"Francuski ministar za Europu Pierre Moscovici ne govori uvijeno. U
jednom je interviewu gospodarskom listu 'La Tribune' nedavno
otvoreno izjavio: 'Francuska je apsolutno odlučna postići dobar
sporazum. Ako treba, radije ćemo prihvatiti privremenu europsku
krizu nego loš sporazum u Nici', rekao je socijalistički političar.
Što Pariz podrazumijeva pod 'dobrim sporazumom', poznato je:
francuska vlada s jedne strane ima na umu sposobnost Europske unije
za širenje a s druge strane svoje vlastite interese.
U sporazumu iz Nice kojega treba sklopiti 8. prosinca, po srijedi
nije ništa manje doli buduća podjela vlasti u Uniji. Promjenama
broja povjerenika, težine glasova u vijeću i širenjem većinskih
odluka, utjecaj malih i velikih zemalja bit će iznova definiran.
Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija nisu dopustile
dvojbe o tomu da ustraju na širenju svoje moći (težina glasova u
vijeću) kako u proširenoj uniji ne bi izgubile utjecaj. Da bi se uz
tako velik broj članova odluke još uopće mogle donositi, istodobno
treba smanjiti mogućnost veta predstavnika nacionalnih vlada. Sve
to zajedno moglo bi za male zemlje značiti da će im u uniji drastično
biti ograničena mogućnost prava na riječ i provedbe nacionalnih
interesa. Spor između malih i velikih zemalja na presudnom
reformskom vrhu u Nici je programiran. Francuska pri tomu nema u
ruci puno aduta. Jer odluka o novom sporazumu Unije mora biti
donesena jednoglasno - dakle i s glasovima malih. Stručnjaci za EU
očekuju 'ples na žici' francuskog predsjedništva kod kojega bi
mogao češće doći u pomoć i novi/stari partner Njemačka. Francuski
predsjednik Jacques Chirac i premijer Lionel Jospin pravodobno su
prije početka predsjedavanja EU-om ponovno oživjeli prokušanu
osovinu Pariz - Berlin. Njemačka ima slične interese, ali drukčiji
pristup manjim partnerima EU-a, jer nema, kao Francuska, imidž
zemlje s manirama velike sile.
Vlada u Parizu može kao adut unijeti u igru 'avangardu' koju
propagira - usku suradnju s europskim partnerima. Francuska ne
dopušta nikakvu dvojbu da želi doći u središte Europe. Ako to ne
uspije preko reforme EU-a, Pariz želi barem dobiti slobodne ruke da
u buduće zajedno s drugim državama članicama unaprjeđuje
integraciju prema vlastitim predodžbama. Tako bi 'fleksibilnost'
već utvrđena u sporazumu Unije, mogla dobiti novi život. Za
očekivati je da će se tomu osim nekih malih država usprotiviti i
Velika Britanija - London je kao nesudionik u euru doživio neka loša
iskustva - Pariz se već poigrava s mišlju o novoj reformi avangarde.
Europski ministar Moscovici neuvijeno je izjavio da postoji samo
mogućnost da neke zemlje EU-a razmišljaju o drugim temeljima tog
sporazuma i da 'se bace na preoblikovanje Europe'. Time bi, kažu
stručnjaci, Francuska doduše dobila željeni ključni položaj u
Europi, ali za visoku cijenu: fragmentiranu uniju" - piše Wolfgang
Boehm.