FRANCUSKA-LE MONDE OD 19.8.00.NOVO GOSPODARSTVO

FRANCUSKA LE MONDE 19. VIII. 2000. Političari počinju vjerovati u 'novo gospodarstvo' "Živjelo 'novo gospodarstvo'!... Na koju se god stranu političke pozornice okrenemo, posvuda isti vapaj. U ljevici, kao i u desnici, uz neke inačice, javni su se nastupi prilagodili duhu vremena i navješćuju novo doba, zahvaljujući jačanju moći novih tehnologija komunikacije i multimedija. Dakako, ta promjena nije bila brza ni laka. Poučeni dugogodišnjom krizom i 'stegom' nakon prvog naftnog udara iz 1973., nitko se nije htio upuštati u prerana predviđanja i najavljivati ako ne povratak 'glasovitih tridesetih', ono barem novo, ne tako sumorno doba. Jacques Chirac se odvažio na to još 22. I. 1996. najavivši u razgovoru na TF1 'trajan rast, u najmanju ruku u razdoblju od dvadeset do trideset godina'. No Predsjednik Republike brzo je načinio zaokret. Godinu dana kasnije, ne uviđajući da je gospodarski oporavak u stvari već započeo i misleći da će šok terapija izvući zemlju iz teškoća, Elizejska je palača zaboravila na svoje proročanstvo i, dajući puno mračnija predviđanja, upustila se u pustolovinu raspuštanja. Samom Lionelu Jospinu trebalo je vremena da se promijeni. Premda sada do mile volje opetuje kako je povratak punoj zaposlenosti na dohvat ruke 'u sljedećih deset godina', tu je zamisao prihvatio tek nedavno, u ljeto 1999. ('Le Monde' od 5. VIII.). Napokon!... Nakon puno dvojbi i uz golemi oprez, službene izjave, kako u desnici, tako i u ljevici, neprijeporno zvuče drukčije nego prije godinu-dvije dana. Kao da odražavaju raspoloženje u obiteljima čiji je moral na najvišoj razini i koji ne gledaju na potrošnju, ili među industrijalcima koji se više ne bave crnim mislima i ponovno počinju ulagati, javni su nastupi ustuknuli pred okolnim optimizmom. Taj je optimizam ipak umjeren. Svi žele vjerovati da će sadašnji oporavak biti trajan, a ne samo prolazan, kao koncem 80-ih, ali kako biti siguran u to? Naime, mnogi čimbenici mogu navesti na mišljenje da je riječ tek o kratkotrajnom poboljšanju. Dok je u Rocardovo doba francusko gospodarstvo iskoristilo iznimni novi dah kisika koji je došao izvana jer je bio posljedica naftnog protuudara, sadašnje su prilike puno povoljnije: zahvaljujući euru, monetarno je okružje stabilno; kamatne su stope niske, premda su porasle u studenom 1999; zahvaljujući poreznim dividendama rasta proračunska je stega smanjena i omogućuju smanjenje poreza; inflacija je još uvijek na neobično niskoj razini; napokon, tu su i prednosti 'net- gospodarstva' od kojeg se očekuje velik rast proizvodnje. Odatle i optimistične izjave koje se sve češće čuju: neće li 'novom gospodarstvu' odgovarati 'novi rast'? Premda je pitanje posvuda nazočno, treba ipak primijetiti da su odgovori još oprezni na jednoj i na drugoj strani. I s razlogom: ne govoreći o opasnostima koje su se nadvile nad svjetsko gospodarstvo, a time i nad francusko - rizici u svezi s burzovnim slomom Wall Streeta koji je uvijek moguć, kao i oni u svezi s liberalizacijom koji naglašavaju ciklično djelovanje - još uvijek je teško procijeniti veličinu udarnog vala novog gospodarstva na staro. Najoprezniji su stručnjaci u vladama. U nedavnom istraživanju (Francusko gospodarstvo, naklada 2000- 2001, džepno izdanje), INSEE (Državni zavod za statistiku i za gospodarska istraživanja, op. prev.) vrlo je oprezan u procjeni utjecaja novih informatičkih i komunikacijskih tehnologija na francuski rast. Tako on drži da je dodana vrijednost u svezi s tom proizvodnjom između 4,4 do 4,8 posto nacionalnog bogatstva. Dakle, njihov bi utjecaj na francusko gospodarstvo bio jedva 0,4 boda BDP- a. Neće li se taj utjecaj ipak postupno povećati? To je očito glavno pitanje kojim se bave mnogi stručnjaci i o kojemu pokušava razmišljati vlada. Zadnja sjednica Vijeća za gospodarsku analizu (CAE) unutar Matignona bila je tako u cijelosti posvećena tom pitanju. Raspra koju je potaknulo izlaganje gospodarstvenika Daniela Cohena, a nadahnuo nastup neobičnog gosta Dominiquea Strauss-Kahna, treba se nastaviti u rujnu, u nazočnosti Lionela Jospina. Raspra nije laka. Nedavno istraživanje dvojice gospodarstvenika američke središnje banke Stephena Olinera i Daniela Sichela (s kojima se možete upoznati na web stranici središnje banke: www.bog.frb.fed.us), zapravo je ostavilo snažan dojam na mnoge članove CAE-a, jer kaže da su nove informatičke tehnologije za dvije trećine povećale proizvodnju u Sjedinjenim Državama u drugoj polovici 90-ih. Dva gospodarstvenika žele pokazati da se utjecaj zacijelo razlikuje već prema tome je li zemlja 'proizvođač' ili tek 'uvoznik' novih tehnologija, što je uglavnom slučaj s Francuskom. Upravo se tom suzdržanošću tumači umjereni optimizam koji očituju mnogi političari u Francuskoj. Jer, u SAD-u, mnogi su stručnjaci sada skloni mišljenju da glasoviti paradoks dobitnika Nobelove nagrade za gospodarstvo Roberta Solowa ('Računala vidimo posvuda, ali ne i u statistikama') zastarijeva. Je li to slučaj i s Francuskom?", pita se Laurent Mauduit.