DE-ES-NACIZAM-Politika ŠP-ELPAIS-13.8.-NEONACIZAM U NJEM ŠPANJOLSKAEL PAIS13. VIII. 2000.Njemačka reagira suočena s neonacizmom"Neonacistička bomba koja je eksplodirala prije tri tjedna na željezničkome kolodvoru u Dusseldorfu i
ranila 10 useljenika, a većina njih bili su Židovi, poslužila je kao upaljač za politički, sudski i društveni proces koji bi mogao imati velike posljedice, i to ne samo za Njemačku. Sve upućuje na to da se sada nalazimo pred najvećom institucionalnom reakcijom jedne europske vlade protiv neonacizma u posljednjih nekoliko desetljeća. Predugo se sve veće širenje neonacizma ignoriralo, zanemarivalo i minimiziralo, osobito takvi pokreti među mladima, kult nasilja, preziranje vrijednosti poput pravne države i demokracije te stvaranje mržnje prema strancima. I ne samo u Njemačkoj.Ali baš tamo, u Njemačkoj, čini se da se prvi put spajaju politička volja i uvjerenost društvenih čimbenika da se moraju suprotstaviti pojavi koja je danas vjerojatno najveća prijetnja mirnome suživotu u zapadnim demokratskim državama. SPD-ova vlada i Zeleni, oporba (CDU i Liberali), sindikati i poslodavci, savezne države i općine, svi su pokrenuli u posljednjih nekoliko tjedana veliku političku i
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
13. VIII. 2000.
Njemačka reagira suočena s neonacizmom
"Neonacistička bomba koja je eksplodirala prije tri tjedna na
željezničkome kolodvoru u Dusseldorfu i ranila 10 useljenika, a
većina njih bili su Židovi, poslužila je kao upaljač za politički,
sudski i društveni proces koji bi mogao imati velike posljedice, i
to ne samo za Njemačku. Sve upućuje na to da se sada nalazimo pred
najvećom institucionalnom reakcijom jedne europske vlade protiv
neonacizma u posljednjih nekoliko desetljeća. Predugo se sve veće
širenje neonacizma ignoriralo, zanemarivalo i minimiziralo,
osobito takvi pokreti među mladima, kult nasilja, preziranje
vrijednosti poput pravne države i demokracije te stvaranje mržnje
prema strancima. I ne samo u Njemačkoj.
Ali baš tamo, u Njemačkoj, čini se da se prvi put spajaju politička
volja i uvjerenost društvenih čimbenika da se moraju suprotstaviti
pojavi koja je danas vjerojatno najveća prijetnja mirnome suživotu
u zapadnim demokratskim državama. SPD-ova vlada i Zeleni, oporba
(CDU i Liberali), sindikati i poslodavci, savezne države i općine,
svi su pokrenuli u posljednjih nekoliko tjedana veliku političku i
pravnu ofenzivu kako bi se stvorili novi mehanizmi samoobrane
demokracije suočene s novim nacističkim prijetnjama. Među
najvažnijim mjerama mogla bi se naći zabrana Nacionaldemokratske
stranke, kojoj je jučer zabranjen skup pred Ustavnim sudom. Stručno
povjerenstvo od ovoga tjedna razmatra mogućnost zabrane te
stranke, a u listopadu će objaviti svoje zaključke na konferenciji
ministara unutarnjih poslova njemačkih saveznih država i saveznog
ministra unutranjih poslova Otta Schillya.
Pravne mjere ove vrste teško su provedive u pravnoj državi.
Njemački nacisti, kao i članovi ETA-e ili koalicije Euskal
Herritarrok, iskusni su i znaju kako potražiti zaštitu baš u ustavu
koji žele uništiti. Zato se nitko ne želi upuštati u zabranu rada
stranke, jer bi to poništio njemački ustavni sud, a to bi značilo i
političku pobjedu te stranke. I ne smije se potcijeniti tvrdnja
protivnika zabrane stranke da se taj pokret lakše može nadzirati
unutar neke zakonite stranke, nego u ilegali koja bi imala aureolu
otpora postojećem sustavu.
U mnogim europskim državama rasizam i etnicistička mitologija,
pojačani strahom od globalizacije, društvenim napetostima ili
nacionalizmom, postaju sve aktivniji, sa sve brojnijim i sve bolje
organiziranim pripadnicima neonacističkih skupina. A njihova
spremnost na pribjegavanje nasilju, što se vidi u informativnim
službama europskih država, svakim je danom sve izraženija. Ali
postoji još jedan čimbenik koji je, pokazalo se, najviše pridonio
pojavi nacističkoga nasilja i ksenofobije, a to je nepostojanje
društvene i institucionalne reakcije, zbog čega se pojavilo
mišljenje da će ta nedjela ostati nekažnjena, iako je to dugoročno
nepodnošljivo za demokratsko društvo.
U Njemačkoj se ovoga ljeta konačno začulo 'e, sad je dosta', a to su
toliko dugo čekali svi oni koji su sa sve većom zabrinutošću
promatrali kako pretjerano sociološko objašnjavanje pojave
fašističkoga nasilja navodi na zaboravljanje činjenice da ga treba
suzbiti. Socijaldemokratska vlada Gerharda Schroedera dosad je
tome pitanju posvećivala tek nešto malo više interesa od vlada
demokršćana Helmuta Kohla. Razne gospodarske reforme koje su
zapinjale mnogo godina u Njemačkoj bile su njegov prioritet. U
mnogima je uspio, pa Schroeder danas može podnositi završne račune
koje su mu samo najveći optimisti u njegovoj stranci najavljivali.
I sada se može energično i odlučno suočiti s problemom koji u
Njemačkoj podrazumijeva neizbježne povijesne konotacije, ali
pogađa i mnoge druge države u Europi, pa naravno i Španjolsku.
Dokrajčiti nekažnjavanje jedan je od ključeva ove mobilizacije s
ciljem očuvanja vrijednosti i zakona mirnog suživota za koji je,
iako to neki zaboravljaju, trebalo mnogo krvi, napora i znanja da bi
se izgradio. Europske demokratske države, one najstarije poput
Velike Britanije, Njemačke koja se izdigla iz ruševina i pepela
rata i nacizma, tako dugo željena Španjolske, koju je bilo tako
teško izgraditi, ali i mlade demokracije u istočnoj i srednjoj
Europi, zaslužuju da ih se brani i poštuje. Čini se da Njemačka u
tome preuzima vodstvo i to vodstvo mora naići na dobrodošlicu",
piše u uvodniku lista.