NJ 29.VII.-SZ-NEONACIZAM

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29. VII. 2000. Stara nova smeđa opasnost "Poslije bombaškog napada u Duesseldorfu njemačka je politika uzbunjena. Šest novih inozemnih žrtava su Židovi. Postoji strah od razornih reakcija, ponajprije iz SAD-a. Pa iako pozadina zločina još nije poznata, upozorenja predsjednika za zaštitu ustava na desni terorizam u Njemačkoj dobila su novu težinu. Nalazi oružja i eksploziva u posljednje vrijeme jasno pokazuju: neonacisti se naoružavaju. Odavno je desno-ekstremno nasilje prešlo u ofenzivu. No sve dok je područje njihovih pohoda i prosvjeda bio ponajprije njemački istok, reakcije političara bile su proturječne - užasnutost, zabrinutost, umanjivanje, nevjerica. Sada je, poslije napada u Duesseldorfu, drukčije. Godinama se na istoku moralo živjeti pod stalnom uzbunom. Strance su gazili nogama do smrti, beskućnike umlaćivali. Tragični pojedinačni slučajevi, govorili su pokrajinski političari. Ali da to ne dokazuje postojanje desno ekstremnih struktura. Doista ne? Na istoku se, uz potporu neonacističkih skupina sa zapada, etablirala nacionalistička svijest. Desno radikalna struja kulture mladeži truje javni život. Jedna škola u Wurzenu, Saska: učiteljica ulazi u razred, na ploči je ispisano velikim slovima i izazivački: 'Židove plinom!' Ravnatelj škole od kojega učiteljica traži savjet, neprijazno je odbija: 'Zašto ste došli k meni? Za brisanje ploče mjerodavan je podvornik!' Dakle, za brisanje ploče mjerodavan je podvornik, za desne ekstremiste zaštita ustava, za vaše žrtve bolnica. Ako učenici svojeg učitelja pozdravljaju s 'Heil Hitler', nitko nije mjerodavan - jer, tako kažu učitelji, 'mi se i s time moramo obračunati.' Za drugove obrijanih glava mjerodavna je ABM mamica koja im daje ključ centra za mladež: to se zove prihvatljiv rad mladeži, prevedeno na istočnonjemački: njega žele na državni trošak. Predsjednik Bundestaga jedan je od malobrojnih političara koji putuju gradovima i općinama na istoku kako bi se informirao o mržnji prema strancima. Pri tomu se povremeno događa da mjesni gradonačelnik ne dođe - 'jer ne dopuštamo da nas pošalje u kut'. No ti su kutovi posvuda. Desni ekstremizam tumara u bombaškim vjetrovkama po glavnim ulicama. Tamo gdje ima vlast, svoje područje naziva 'nacionalno oslobođenom zonom.' Mržnja pema strancima vozi se autobusima, rasizam se vozi vlakovima njemačkih željeznica. Ponekad izvjesi insignije germanskih kultova, keltski križ ili sunčev kotač. Pnekad nosi majicu nove vjere s natpisom 'Wotan umjesto Krista'. Ponekad ubaci baklju u sinagogu ili kamen kroz prozor džamije. Ponekad mrlja svoje rune na zidove kršćanskih crkava. Župnici to ne drže desno ekstremnim nego protukršćanskim. No takvi napadi imaju zajednički cilj: usmjereni su protiv vjere kojoj je važan čovjek a ne njegova rasa. Ponekad zatuku čovjeka. Tada to dođe u novine. Puno češće nekoga premlate, istuku, nahuškaju na njega psa. Tada to ne dođe u novine, ili tek kao mala vijest. Nije dobro na njemačkom istoku imati tamnu boju kože. Tada naime treba jako dobro promisliti gdje se, kada i da li uopće usuditi izići na ulicu. To ne vrijedi samo za tražitelje azila, to vrijedi i za poslovne ljude, športaše, znanstvenike. To vrijedi i za očeve obitelji koji tu žive dvanaest godina, kakav je bio Alberto Adriano iz Mozambika, otac troje djece kojemu je na Duhove u Dessau raskoljena lubanja. Malo kameno obilježje ljuti prolaznike: za Nijemca, govore, ne bi bio postavljen nikakav kamen. Stara nova smeđa opasnost opasnija je od RAF-a (frakcija crvene armije, op. prev.), jer ima duhovni temelj u stanovništvu, što RAF nije imao. Tada, protiv RAF-a, Njemačka je bila u izvanrednom stanju. Tada su ministri unutarnjih poslova stalno bili u pripravnosti. Danas im je važnije zabraniti borbene pse. Politika je predugo umanjivala važnost nasilnih struktura, policija je predugo vjerovala da ima posla tek sa zabludjelim budalama. A prilično je dugo trebalo i pravosuđu da ubojstvo nazove ubojstvom i ubijanje ubijanjem. To se u međuvremenu promijenilo, glavni savezni tužitelj preuzeo je mnogo slučajeva. No još će potrajati da se pokaže djelovanje novog stajališta: sve dok mladi udarači mogu imati dojam da je sudski proces priredba u kazalištu lutaka u kojem u gledalište dovode drugove koji plješću, pravosuđe i njegove kazne neće preventivno djelovati. Zapad i zbog gnušanja nije uzeo na znanje ono što se događa na istoku. Najprije su 'tamo na istoku', takvo je otprilike temeljno mišljenje na zapadu, bili nezahvalni - a sada su još i smeđi. Na zapadu sa slikom zlog Nijemca koja se prikazuje na istoku, ne žele imati posla. Ne žele doživjeti ni novo izdanje zapadnonjemačke poslijeratne povijesti, ne žele se opet, sada na istoku, prihvatiti traume njemačke povijesti, vjeruju da je prošlost dovoljno prevladana. Ali nije. DDR, čija se ideologija fašizma povezivala s preuzimanjem vlasti od strane nacizma s interesima monopolitstičkog kapitala, izjavio je da je istrijebio korijene svega zla. Svladavanje prošlosti stoga nije držao problemom. Utoliko je danas veća pobuna uljuđenosti. Desni ekstremizam na istoku ima dobre uvjete. Prvo: antisemitizam i rasizam u istočnoj su Njemačkoj spavali zimski san od Drugoga svjetskog rata i poslije obrata opet postali virulentni. Drugo: budući da se stara homogenost društva DDR-a raspustila, uspomena na nju brani se obranom od svega stranog. Treće: DDR je bio mjesto autoritarne socijalizacije, nema demokratsku tradiciju. Četvrto: politika i društvo ne istupaju dovoljno jasno protiv kršenja ljudskih prava. Peto: socijalne napetosti obilježavaju društvenu klimu. Svi ti čimbenici djeluju zajedno. Mora se nešto dogoditi što se neće iscrpiti jednom akcijom, jednom inicijativom, s nekoliko apela i nekoliko strogih osuda. Valu nasilja mora se suprotstaviti val uljuđenosti. Civilno društvo o kojemu se danas tako rado govori, mora pokazati gdje je. Tada, prije ujedinjenja, poziv je glasio: mi smo jedan narod. Danas to treba nadopuniti i iznova naučiti: mi smo jedan narod koji ne trpi mržnju i nasilje prema strancima" - piše Heribert Prantl.