US-WP-6.8.-ŽMIRIMO NA MILOŠEVIĆA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 6. VIII. 2000. Pred Miloševićem zatvaramo oči "U Beogradu se Slobodan Milošević drži na vlasti upornošću i nemilosrdnošću koja bi rastreseni svijet morala podsjetiti na to koliko je čovjek sposoban činiti zlo i koliko se teško uspješno suočiti sa zlom. Miloševićevo posljednje otimanje vlasti dogodilo se potkraj mjeseca kad je silom proveo ustavne promjene koje će mu zajamčiti da na izborima 24. rujna ponovno bude izabran za predsjednika 'Jugoslavije'. Jednim je udarcem izdao svoje nekadašnje crnogorske saveznike i braću Srbe baš kao što je izdao Hrvate i Bosance prije deset godina. Ovaj je manevar korisna, iako nenamjerna usluga. Ona nepogrešivo podcrtava da je stvarno bojište u Miloševićevoj krvavoj vladavini na Balkanu bila sama Srbija. Borio se protiv srpskih susjeda neuspješno pokušavajući izvesti u drugu zemlju metež i mržnje koji se šuljaju prema njegovoj domovini. Ratovi i zla koja je Milošević promicao i blagoslovio nisu izbili zbog 'starih mržnja' između naroda. Izbijali su zbog političke patologije koja je obuzela Srbiju otkako su se raspali Titova Jugoslavija i komunistički režim. Milošević će Srbijom vladati po svojoj volji ili će je uništiti. A najvjerojatnije će učiniti oboje. 'Mir počinje u narodu, baš kao i u pojedincu', rekao je ugledni povjesničar Fritz Stern. 'U zemlji razorenoj unutarnjim nezadovoljstvom ili onoj koja misli da je pogođena latentnim građanskim ratom, javlja se iskušenje da se taj sukob prenese na nešto drugo ili da se od njega pobjegne u budućnost.' To je Milošević radio u Hrvatskoj, Bosni i prije godinu dana na Kosovu. Na Kosovu je prisilio SAD i njihove saveznike da pokrenu zakašnjelu i, s velikim teškoćama, prvu povijesnu obranu ljudskih prava. Danas ponavlja model huškajući Srbiju na Crnu Goru, drugu republiku krnje jugoslavenske države, koju su Miloševićeve promjene lišile političke moći u ovoj apsurdnoj uniji. A i svojim je suparnicima u Srbiji poslao vijest da nikad neće prihvatiti mirne demokratske promjene u zemlji. Na Balkanu neće biti mira dok ne bude mira u Srbiji - dok Miloševića netko ne potkupi, svrgne ili ne odnese u lijesu i dok se ne osigura demokratski mandat novom vođi. Dotad će NATO-ovi mirotvorci i UN- ovi civilni upravitelji biti potrebni samo zato da sačuvaju prljav i nestabilan status quo u koji su upale Bosna i Kosovo. To mi je nedavno mnogo elegantnijim riječima rekao UN-ov glavni tajnik Kofi Annan. On priznaje da su njegovi upravitelji na Kosovu upali u političko čistilište koje potkopava dugoročnu stabilnost na tom području. 'Ljudi kojima bismo tamo morali pomagati, Kosovari, žele neovisnost. Zemlje na tom području ne žele neovisnost Kosova, a čini se da se i Washington slaže s tim gledištem. Kosovarima je Vijeće sigurnosti zajamčilo znatnu autonomiju, ali ta autonomija još nije definirana', rekao je Annan. UN će 'u jesen organizirati lokalne izbore na kojima će većina kandidata zagovarati neovisnost. Naši ljudi na terenu vjerojatno će to morati odbiti i reći da neovisnost ne dolazi u obzir, ali neće moći konkretno definirati alternativu.' Kad je Annan nedavno zatražio od velesila u Vijeću sigurnosti da odrede što znači znatna autonomija, rekli su mu da prenese Kosovarima kako 'neće dobiti neovisnost, ali bi morali iskoristiti veliku priliku i ostvariti većinu onoga što žele dok se ova situacija sa Srbijom ne riješi'. No Annan primjećuje: 'Ova situacija sa Srbijom nije riješena. A nije ni jasnija. Uskoro bismo mogli na djelu vidjeti loše strane demokracije, kad ljudi daju glas za krivu opciju.' Međunarodna zajednica 'u ovom trenutku doista ne želi rješavati probleme. Sadašnji pristup sličan je kao da smo poslije Drugoga svjetskog rata rekli da ćemo rekonstruirati Zapadnu Europu, ali da nećemo dirati Njemačku' koja sama mora riješiti svoje probleme. Annan je rekao da nije smislio nikakvu čarobu strategiju povlačenja i predvidio je da će ga zamoliti da se 'nekako izvuče'. Ali nije skrivao svoje sve veće sumnje da će čekanje Miloševićeva odlaska postati prihvatljiva strategija. Milošević je to potvrdio svojim političkim napadom usred bijela dana na crnogorski status u federaciji sa Srbijom. Prijeti još jedna eksplozija, a Amerika i Europa opet se prave da ne vide", piše Jim Hoagland.