FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 3.VIII.-SZ-IZBORI U SAD

DE-US-IZBORI-Izbori-Politika NJ 3.VIII.-SZ-IZBORI U SAD NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG3. VIII. 2000.Američki slatkorječivci"Borba za američko predsjedništvo 2000. izborna je borba navodne bezazlenosti. Gospodarstvo raste, posla ima, socijalna blagajna i državni proračun imaju više od tisuću milijarda dolara viška - nije baš dobro vrijeme za razočaravajuće poruke. Stoga kandidati Bush i Gore gotovo istim tonom najavljuju slične ljubaznosti: novac treba dati za lijekove, siromašni moraju napokon sudjelovati u povijesnom procvatu, a mirovinski sustav treba naravno privatni dodatni stup. No sličnost obećanja vara: zapravo između demokrata i republikanaca u gospodarskoj politici postoje temeljne razlike - a one bi mogle biti presudne za budućnost Amerike. Na vrhuncu više od devetogodišnjeg procvata, Americi je stalo do novog nacrta gospodarske politike. SAD treba politiku nadzirane recesije.I najdulji uzlet u povijesti gospodarstva jednoga dana završi. To ne može promijeniti čak ni dinamična New Economy. Ali George W. Bush, kandidat republikanaca, stvara koncepte kao da uzlet tek predstoji. Na stranačkom zasjedanju u Philadelphiji Bush predstavlja svoj program: želi sniziti poreze - za umirovljenike,
NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 3. VIII. 2000. Američki slatkorječivci "Borba za američko predsjedništvo 2000. izborna je borba navodne bezazlenosti. Gospodarstvo raste, posla ima, socijalna blagajna i državni proračun imaju više od tisuću milijarda dolara viška - nije baš dobro vrijeme za razočaravajuće poruke. Stoga kandidati Bush i Gore gotovo istim tonom najavljuju slične ljubaznosti: novac treba dati za lijekove, siromašni moraju napokon sudjelovati u povijesnom procvatu, a mirovinski sustav treba naravno privatni dodatni stup. No sličnost obećanja vara: zapravo između demokrata i republikanaca u gospodarskoj politici postoje temeljne razlike - a one bi mogle biti presudne za budućnost Amerike. Na vrhuncu više od devetogodišnjeg procvata, Americi je stalo do novog nacrta gospodarske politike. SAD treba politiku nadzirane recesije. I najdulji uzlet u povijesti gospodarstva jednoga dana završi. To ne može promijeniti čak ni dinamična New Economy. Ali George W. Bush, kandidat republikanaca, stvara koncepte kao da uzlet tek predstoji. Na stranačkom zasjedanju u Philadelphiji Bush predstavlja svoj program: želi sniziti poreze - za umirovljenike, za bolesne i ostatak američkih građana. Ništa drugo nije napravio ni Ronald Reagan osamdesetih godina i time se pojašnjava njegov uspjeh. Samo su tada predznaci bili posve drukčiji. Reagan je morao pokrenuti paralizirano unutarnje gospodarstvo, dao je građanima novac za potrošnju i istodobno pokrenuo spektakularni program naoružanja. Danas naprotiv šefa banke za izdavanje novčanica Alana Greenspana muči briga da ljudi previše troše, da njihov optimizam tečajeve dionica tjera u opasne visine. George W. Bush u govoru je posve suvremen. Dok politiku smanjenja poreza reaganomije urešava socijalnom retorikom, uspijeva ju prilagoditi XXI. stoljeću. Svojim novim 'suosjećajnim' konzervativizmom izričito se okreće protiv Reaganova uvjerenja da država nije rješenje nego problem. Za razliku od Reagana, državi želi dati aktivnu ulogu u socijalnoj politici. No zapravo se ni ne razlikuje od Reagana. Samo stoga što Bush svojem smanjivanju poreza stavlja naljepnicu oznake dobre namjere, još nema načelno drukčiju politiku. Reagan je želio sniziti poreze da država nanosi manje zla. Bush želi da država čini više dobra. To je lukava retorika, ali nju nimalo ne mijenja činjenica što bi za sada sniženje poreza za Sjedinjene Države i za svjetsko gospodarstvo bilo pogrješno sredstvo. Americi nisu potrebni dodatni poticaji za konjunkturu, naprotiv. Potrebne su dobro dozirane mjere kočenja, kako bi se gospodarstvu omogućio blag povratak na podnošljive stope rasta. Ni jedna zemlja danas gospodarski ne stoji tako dobro kao Sjedinjene Države, no ni jedna zemlja nije istodobno toliko podložna mogućim iznenadnim pomacima u ravnoteži svjetske trgovine. Problem nije u potražnji. Nisu potrebni dodatni poticaji koji bi se mogli očekivati od smanjenja poreza. Americi nedostaju štediše. Narodnogospodarska stopa štednje koja u Njemačkoj iznosi nešto više od deset posto raspoloživog prihoda, u SAD-u je praktički na ništici. Stoga Amerikanci moraju novac posuđivati u inozemstvu, a odgovarajuće je veliki manjak u bilanci uspjeha i opasnost od uvoza krize. Ako konjunktura jednoga dana krene nizbrdo, manjak će ubrzo postati problem, recimo ako se smanji povjerenje u dolar i stranci povuku svoj kapital. Smanjenje poreza obećava i konkurent Al Gore, ali u sasma drukčijem kontekstu. Veliki je cilj demokrata unaprijediti štednju - privatnu i javnu. Stoga Gore želi smanjivanjem poreza potaknuti pravu dodatnu štednju, ali socijalne blagajne ne bi dirao. Preostali novac Gore želi bolje uložiti. Umjesto da milijarde viška ispare za idućih deset godina u smanjenju poreza, do 2013. želi otplatiti sve državne dugove. I to bi pridonijelo da američko gospodarstvo opet postane neovisno o novcu stranih ulagača. Gore se veže na tradiciju demokrata: država bez dugova uvijek je sposobnija djelovati nego zadužena, ponajprije ako treba dočekati krizu. Kod Georgea W. Busha bi naprotiv na kraju država mogla ostati paralizirana. Ako država ostane u dugovima, za možebitnu krizu nema pričuva. Veliko Reaganovo naslijeđe bila je temeljna obnova američkog gospodarstva, ali i golemo brdo dugova. Bill Clinton je proračun donio u pozitivu i time stvorio pretpostavke za dugotrajan uzlet. Tko želi osigurati uspjehe tih dvaju predsjednika, mora preuzeti zadaću rješavanja dugova" - zaključuje komentator lista Marc Hujer.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙