ŠV TEMPS 3.8.SRBIJ. OPORBA I ČANAK

ŠVICARSKA LE TEMPS 3. VIII. 2000. "Treba federalizirati Srbiju" "Tko se u Srbiji usuđuje govoriti o Kosovu? Režim sigurno ne, on se ograničava na ritualne optužbe, govoreći o kršenju rezolucije 1244 UN-a, koja je trebala riješiti sudbinu te pokrajine. Ali se o Kosovu više ne usuđuje govoriti ni oporba, u kojoj neke stranke režim optužuju da je 'jeftino prodao' Kosovo. Momčilo Trajković, vođa umjerenih kosovskih Srba, ovoga je proljeća postao koordinator Saveza za promjene, a okuplja najvažnije oporbene stranke, sve osim SPO-a Vuka Draškovića. Prema njegovim riječima, režim Slobodana Miloševića neće uskoro pasti, a Kosovo je konačno izgubljeno'. Momčilo Trajković ipak ne kaže na koji način namjerava očuvati srpsku nazočnost na Kosovu. Nenad Čanak, vođa Lige socijal- demokrata Vojvodine nudi svoje prijedloge: 'Srbiju treba federalizirati, ona mora biti sastavljena od republike Vojvodine, republike Kosova i od četiri autonomne pokrajine: Šumadije, Sandžaka, istočne Srbije i beogradske aglomeracije. Takva, federalna Srbija, mogla bi se kasnije, u konfederaciji, pridružiti neovisnoj Crnoj Gori i obnoviti veze sa svim državama Balkana. Vojvodina, koja se proteže sjeverno od Beograda sve do mađarske i hrvatske granice, ta nekadašnja austro-ugarska zemlja čije je stanovništvo oduvijek bilo pomiješano, i dalje žali za svojom autonomijom koja je posve ukinuta 1990., istodobno kad i autonomija Kosova. Prema mišljenju Nenada Čanka, federalizacija je jedina mogućnost za održavanje veze Srbije i Kosova, iako i on priznaje da sve albanske političke stranke danas zahtijevaju neovisnost. 'Albanci su danas uronjeni u traume rata i nalaze se u euforiji zato što smatraju da su pobijedili. Ali to će razdoblje proći i morat će se razmišljati o realnim rješenjima, budući da se međunarodna zajednica i dalje opire uspostavljanju neovisnoga Kosova'. Regionalističke i federalističke težnje Nenada Čanka donekle imaju odjeka u Vojvodini, gdje koalicija sastavljena oko Lige socijal- demokrata dobro surađuje s nekim mađarskim strankama (20 posto stanovništva te regije), a jednako tako i dalje uživa potporu i manjih nacionalnih manjina (Rumunji i Slovaci). Federalistički plan nailazi na potporu i kod muslimanskih stranaka Sandžaka, a i kod nekih u Šumadiji. Ta pokrajina, u potpunosti naseljena Srbima, kolijevka je prve srpske pobune protiv turske okupacije početkom XIX. stoljeća, a dugo se opirala 'neokomunizmu' Slobodana Miloševića. Nenad Čanak ne bira riječi kad govori o beogradskoj oporbi, ali s njom ipak surađuje: 'Nema nijedne stranke koja bi imala nekakvu stvarnu ideologiju, postoji samo svađa oko vlasti i među vođama, što oporbu razjedinjuje'. Oporbenim strankama zajedničko je to što su dugo zagovarale srpski nacionalizam, što je Milošević dobro znao iskoristiti. Vojvodina Nenada Čanka s 300 tisuća srpskih izbjeglica iz Hrvatske i Bosne, uz 12 tisuća prognanih s Kosova, svjedoči o tragičnom kraju snova o 'velikoj Srbiji'. A i 'mala Srbija' puna je velikih regionalnih proturječja i u njoj se nalaze velike nacionalne manjine, kako u Vojvodini, tako i na Sandžaku. Osim Nenada Čanka, nijedan oporbeni političar nije sposoban izreći nekakvu viziju budućnosti Srbije koja nikada nije bilo tako mala. 'Ako nužna demokratska revolucija ne bude praćena razmišljanjem o samoj srpskoj naciji, gorka razočaranja snova o velikoj Srbiji mogla bi postati klica novih sukoba', priznaje taj oporbeni intelektualac", piše Jean-Arnault Derens.