AU 2.VIII.-DIE PRESSE-SAD

AUSTRIJA DIE PRESSE 2. VIII. 2000. Na Clintonovu tragu "Poslije tjedana političkoga polusna, Amerikanci se upravo bude poljupcem - ne kao u bajci suvremenog kroja, nego kao u bajci američke predodžbe: stranačko zasjedanje koje odigrava sve komadiće zabavljačke i za prodaju spremne mašinerije, što je moguće samo s one strane Atlantika, u preciznoj koreografiji predstavlja idućeg američkog predsjednika - kad se radi o republikancima: George W. Bush mlađi, po izgledu isti otac, trebao bi postići da se zaboravi ružni Clintonov intermezzo u Bijeloj kući i nastaviti Bushovu eru. S konvencijom Grand Old Party, američka je predsjednička izborna borba de facto otpočela. Na jednoj strani dakle George Bush - do sada više shvaćan kao politička laka kategorija koja može ukazati na kratku guvernersku karijeru u Teksasu koju bi, po britanskom 'Economistu', u godinama procvata 'svaki idiot učinio uspješnom'. Na drugoj strani potpredsjednik Al Gore - istaknuti politički dosadnjaković koji bi gospodarski uzlet SAD-a za Clintonovih godina želio pretvoriti u glasove, a do sada je upao u oči ponajprije po zaostajanju za Georgeom Bushom u odabiru tema. Bush protiv Gorea: jesu li Amerikanci, nameće se to pitanje, uopće imali neki bolji izbor? Obojica u svakom slučaju znaju da do dana izbora još svojski moraju raditi na svojem imidžu. Bush je to već počeo. Deviza glasi: sve drukčije. To je 'drukčija stranačka konvencija', kažu njezini izumitelji. Da se radi o 'drukčijim republikancima', kažu republikanci. A Bush samoga sebe opisuje kao 'republikanca drukčije vrste'. Sve se to događa u nastojanju da se Georgea Busha, obilježenog kao tvrdokornog konzervativca, iznova pozicionira a kao vozilo pri tomu mu služi sustav temeljnih vrijednosti sažet u dvije riječi: 'Compassionate conservatism'. Nedostatno prevedeno kao 'suosjećajni konzervativizam', biračkom se narodu stalno ponavlja poput molitve i predstavlja pokušaj prodavanja konzervativnih vrijednosti s tvrdnjom da socijalna toplina nije zaboravljena. Bill Clinton, majstor izbrušenih čahura riječi, bio je zajedljiv o toj 'briljantnoj strategiji': 'Zgodan paket, i nadaju se da ga, ako ga dovoljno čvrsto spakiraju, prije Božića nitko neće razvezati'. Zgodno rečeno, ali proizlazi iz zastrašujuće spoznaje da Bush upravo tuče demokrate njihovim vlastitim oružjem: Clinton je uspio u ponovnom izboru samo time što je odbacio svoje prvotne zamisli i stao u političku sredinu. Baš to isto radi George W. Bush: 'Compassionate conservatism' lijepo se primiče sredini, ali Bushu dopušta da zauzme teme (odgoj, socijalna sigurnost), koje su se ranije mogle čuti samo na demokratskim stranačkim zasjedanjima. Uz to, Bush mlađi blizak je narodu i nadaren da svojim 'pristalim' imidžem gurne u zaborav ranije neprijazne ispade, a ima i dobar nos da se okruži s izvrsnim savjetnicima i 'Running mates'. Na dugovnoj strani su slabosti u slobodnom govoru kao i nedostatna dubina u stručnim pitanjima. Činjenica da mu ipak baš u tim temama - od naoružanja do obrazovanja - po ispitivanjima mišljenja daju više kompetencija nego njegovu protivniku, pokazuje da taj od svoje stranačke svečanosti za dva tjedna mora puno toga nadoknaditi. Trenutačno je svakako kucnuo čas Georgea W. Busha. Al Gore se samo može nadati da se rana forma osvećuje na ciljnoj crti. Barem u športu. George W. Bush slavi 'svoj' tjedan - traži uspjeh u sredini i vodi u izbornoj borbi" - piše Andreas Schwarz.