NJ 1.VIII.-FR-NEONACISTI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 1. VIII. 2000. Gnušanje nije dovoljno "Problem je otkriven. Izronio je posve iznenada. Ima novu kakvoću. Šteti našem ugledu u inozemstvu. Više nije prihvatljiv. Civilno se društvo mora probuditi. Je li se nešto dogodilo u Njemačkoj? Zapravo ništa nova. 'Samo' odvratno staro. Ali se promijenilo njegovo shvaćanje. Politika počinje shvaćati da demokratska Njemačka ima problem s ljudskim pravima. Desno ekstremno nasilje i strah za život postali su prijetnja za ljude druge boje kože, podrijetla i političke boje. Crveno-zelena savezna vlada to bilježi s gnušanjem. Kakva je to zemlja kojom mora vladati! Da je to samo slutila! Da, i što onda? Skoro dvije godine trebale su crveno-zelenima da problem puste u vlastitu svijest. Uzdignuta iznad svake sumnje, nesklona desno radikalnom načinu mišljenja, vlada si je utvarala da je već političkim izjašnjavanjem na čestitoj strani. Uspravno snošljivo stajalište šezdesetosmaša u prtljazi, postalo je voznom kartom za nemjerodavnost. I najradije bi i sada političku odgovornost za to za što zapravo i nisu odgovorni, istovarili negdje drugdje: u škole, roditeljske domove, na one koji gledaju u stranu, civilno-društvene zavisnosti, rečeno njemački: na sve koji su zakazali. I tako promatramo sramotan ping-pong između dobre politike i njezinih zlih građana. Nije u pitanju: nitko ne smije osloboditi odgovornosti obitelji, obrazovne ustanove, općinske ustroje, susjedstva, mjesne pravosudne vlasti. A isto tako ni jedna vlada ne smije izbjeći svoju obvezu da obavlja posao za koji je izabrana. Kod paleža doma azilanata u Ludwigshafenu, najmlađi osumnjičeni počinitelj imao je 14 godina. Dva dana kasnije, u napadu na strance u Potsdamu, jedan je od sudionika imao 13 godina. To nameće mnoštvo pitanja. Prvo glasi: imaju li sva ta djeca zapravo roditelje koji vide u kojem im smjeru kreće potomstvo? No treba dopustiti i drugo pitanje: kad se nasluti da u mnogim obiteljima sasma očito nešto ide krivo, što, molim lijepo, radi mjerodavna ministrica za mladež i obitelj? Zove se Christine Bergmann i činjenica da skoro nitko ne zna njezino ime, svojstvena je vrijednosti koju crveno-zelena vlada pridaje politici mladeži i obitelji. Kad je nedugo poslije obrata na istoku eskaliralo desno nasilje, jedna je ministrica za mladež, Angela Merkel, predala program akcija, težak milijune. Njegova provedba pokazala se upitnom. No barem je bila nazočna svijest o problemu. Nasljednica Merkelove Christine Bergmann do nedavno nije razumjela ni pitanje koncepata protiv desnoga mladenačkog nasilja. I ako su zakazale škole, gdje je savezno ministarstvo obrazovanja bilo proteklih mjeseci? Politika obrazovanja je stvar pokrajina, dakako, ali tko je Edelgarda Bulmana spječavao da sazove krizni sastanak sa svim stručnjacima i pedagozima koji često zbunjeno i bez koncepta stoje pred razredom ošišanom do gole kože? Jedan je ministar crveno-zelene vlade na svoj način bio jako nazočan. Bez ikakva osjećaja za raspoloženje u zemlji, ministar unutarnjih poslova Otto Schily opet je pokrenuo kobnu raspravu o azilu. I nitko ga nije spriječio da postane konobar zagušljivog stola konsenzusa. Sada Schily zahtjev za održavanje posebne konferencije ministara unutarnjih poslova odbija kao 'akcionizam'. Možda bi takav sastanak imao ponajprije simbolički značaj. Ali: onaj tko odbija 'akcionizam', poslije dvogodišnjeg mandata mora pokazati i akciju. Dvije prespavane godine. Politika će sada utoliko brže biti prisiljena djelovati. Stroži postupak prema desnim grupacijama, oštrije kazne počiniteljima, nepopustljiv progon - to bi bilo najmanje što pripada katalogu djelovanja. Ali samorazumljivosti političkoga reda još nisu nikakva strategija. Za razliku od pit bula, desni se način mišljenja ne može iskorijeniti iz glava zabranom uzgoja. No ipak je rasprava o psima za borbu pokazala kako se u zajedničkom djelovanju javnog mišljenja i politike može postići društvena promjena stajališta. Poslije najnovijih desnih nasilja, pretpostavke za promjenu klime povoljne su kao rijetko kada proteklih godina. Crveno-zeleni imaju priliku izolirati desni ekstremizam od većine društva. No to bi također značilo da od problema s ofenzivnim protukonceptima čine glavnu stvar" - piše Vera Gaserow.