AT-YU-IZBORI-Politika-Izbori AU 27.VII.-DIE PRESSE-MILOŠEVIĆ AUSTRIJADIE PRERSSE27. VII. 2000.Slobodan Milošević gradi"Slobodan Milošević se uzidava: tinta na ustavnim promjenama i novom izbornom zakonu kojega je prije nekoliko dana
prihvatio poslušni jugoslavenski parlament još se nije osušila - on već poziva na birališta narod koji je odavno rezignirao.Do sada su se promatrači uvijek pitali prihvaća li srpski narod Predsjednika unatoč svim katastrofama, unatoč optužbi za ratne zločine, unatoč njegovim kriminalnim vezama, unatoč porazima u ratovima, ipak možda kao najbolji izbor za Jugoslaviju. Sada si više ni sam diktator ne utvara da ga njegov narod voli: ipak se postavlja pred narodni izbor, ali za svaki slučaj zakon izričito tvrdi da narod tu nije važan. Jer zakon ne predviđa najmanji odziv na izbore da bi izbori bili valjani. Slične mjere postoje i u drugim državama. U Jugoslaviji je on ipak jamac Miloševićeva ostanka na vlasti, jer u dvije se stvari može čvrsto pouzdati: jedinstvena bi ga oporba mogla pobijediti, ali jedinstvene oporbe nema. A mediji koji bi narodu mogli predočiti druge mogućnosti, oporbene nakane ili protukandidate, također ne postoje, jer njih Miloševićev režim
AUSTRIJA
DIE PRERSSE
27. VII. 2000.
Slobodan Milošević gradi
"Slobodan Milošević se uzidava: tinta na ustavnim promjenama i
novom izbornom zakonu kojega je prije nekoliko dana prihvatio
poslušni jugoslavenski parlament još se nije osušila - on već
poziva na birališta narod koji je odavno rezignirao.
Do sada su se promatrači uvijek pitali prihvaća li srpski narod
Predsjednika unatoč svim katastrofama, unatoč optužbi za ratne
zločine, unatoč njegovim kriminalnim vezama, unatoč porazima u
ratovima, ipak možda kao najbolji izbor za Jugoslaviju. Sada si
više ni sam diktator ne utvara da ga njegov narod voli: ipak se
postavlja pred narodni izbor, ali za svaki slučaj zakon izričito
tvrdi da narod tu nije važan. Jer zakon ne predviđa najmanji odziv
na izbore da bi izbori bili valjani. Slične mjere postoje i u drugim
državama. U Jugoslaviji je on ipak jamac Miloševićeva ostanka na
vlasti, jer u dvije se stvari može čvrsto pouzdati: jedinstvena bi
ga oporba mogla pobijediti, ali jedinstvene oporbe nema. A mediji
koji bi narodu mogli predočiti druge mogućnosti, oporbene nakane
ili protukandidate, također ne postoje, jer njih Miloševićev režim
sve čvršće drži u šaci.
Preostaje Crna Gora. Unatoč mnogim upozorenjima, lako je zamisliti
da će se Milo Đukanović, zapadno i demokratski usmjereni
predsjednik republike, čiji je mali narod iznutra duboko
raskoljen, upustiti u obračun s velikom Srbijom. Na Kosovu su Srbi
doduše pobijeđeni - ali po koju cijenu. A tu cijenu morali bi
platiti i Crnogorci prije nego što bi NATO iznova mogao priskočiti u
pomoć.
Milošević je svojim novim izbornim zakonima ipak priznao
nepovjerenje u vlastiti narod. Zamisao koja okuplja pod njegovu
zastavu - poput velike Srbije ili Kosova kao srca - više ne može
ponuditi. Preostaju mu izborne taktičke finese i sputavanje
mišljenja" - drži Irene Miller.