BE-LE SOIR 26.7.O FISCHERU I EUROPI

BELGIJA LE SOIR 26. VII. 2000. Hvala, gospodine Fischeru! "Njemački ministar vanjskih poslova na sreću je, u zgodan čas, iznio pitanje koje si svi postavljamo, tj. kakva je budućnost izgradnje Europe? Skoro proširenje opet postavlja pitanje o budućnosti izgradnje Europe. Svatko vidi da ustanove ne rade dobro: od Blaira do Giscarda, preko Delorsa, Jospina i našeg premijera. Ovaj potonji je na javnoj sjednici odbora za europska pitanja u parlamentu istaknuo nedostatak europskog jedinstva, na području vanjskih odnosa, okoliša i useljavanja, kao što smo nedavno sa žaljenjem zaključili. K tome je nastojao na potrebi da se spriječi osnivanje novih ustanova, kako bi se pokušala prevladati tromost onih koje trenutno postoje. Jedan među mnogim primjerima je zbrka do koje je došlo nakon imenovanja g. Pesca, g. Solane, bivšeg glavnog tajnika NATO- a, i europskog povjerenika za vanjsku politiku g. Chrisa Pattena. Ovaj je nedavno priznao da neće zatražiti obnovu mandata! Očito je da se uloge poklapaju, budući da nisu definirane zadaće između dvojice dužnosnika za europsku vanjsku politiku. No tko je odgovoran za takvo stanje? Države članice koje svoje dužnosti nisu htjele povjeriti Povjerenstvu, napose Francuska koja je i iznijela zamisao o g. Pescu. Žalimo se na nedostatak jasnoće i na teško snalaženje građana na različitim razinama vlasti, ipak za takve su stvari krive države članice. Kakvu Europu želimo? G. Fischer je zaslužan što je Njemačka prvi put pokrenula raspru koja je odveć kasnila. Za nj je 'mogućnost izbora jednostavna: federalna Europa, centralizirana Europa ili nikakva Europa, što je najgora mogućnost'. Francuska koja je obično kreativna na tom polju, bila je nijema sve dok se Jacques Chirac nije upleo u raspru priznajući da 'ponekad ima trenutaka kada treba znati preuzeti rizik'. Gospoda Juppe, Bayrou i Cohn-Bendit također su iznijeli prijedloge. Naprotiv, francuska vlada šuti. Gospoda Jospin i Fabius nisu nikada bili oduševljeni pristaše Europe, a njihov odgovor na Chiracov govor u Bundestagu oslikava njihovo raspoloženje. Za g. Vedrinea, ministra vanjskih poslova, cilj je postići uspjeh na susretu na vrhu u Nici ili se barem suglasiti oko najmanjeg zajedničkog nazivnika. G. Chevenement pak i dalje se ukopava iza države-nacije i zastarjelog protuamerikanizma. Dakle, Joschki Fischeru pripada velika zasluga što je postavljeno pitanje o budućnosti Europske unije. Raspre o donošenju europske povelje o temeljnim pravima koja trebaju obuhvatiti sva osnovna prava - ljudska prava, ali i gospodarska i socijalna, a zašto ne i kulturalna, kao što je predložio senator Monfils - kojima bi se upravljali europski građani, polako napreduje. Eurosumnjičavci koče rad na tom dokumentu koji bi se na koncu završio donošenjem europskog ustava, kao što je predložio predsjednik Chirac. Europska je raspra dakle otvorena, pa je nedavno bilo utješno vidjeti kako velik broj zastupnika u parlamentu pribiva sjednici na kojoj je premijer izvijestio o rezultatima zadnjeg susreta na vrhu u Feiri, kao i na poodmakloj raspri o europskoj povelji. Raspra je bila jako otvorena i pozitivna. G. Verhofstadt istaknuo je kako je sada pokrenuta raspra o budućnosti Europe. Ove godine, bude li moguće, trebale bi se odobriti prilagodbe koje su uvjet za proširenje, no važno je da je već najavljeno razmišljanje i sučeljavanje stajališta o budućnosti Europe i o radu ustanova. Kakav će biti stupanj odgovornosti na različitim razinama vlasti; europskoj, državnoj, regionalnoj, općinskoj? Kako će djelovati parlamentarna kontrola na svim područjima, pa i na području obrane, i kakve će biti zadaće različitih ustanova, poput Povjerenstva, Europskog parlamenta i državnih i regionalnih skupština, kakva će se veza uspostaviti između državnih i europskog parlamenta. O svemu tome riječ je u raspri koju je potaknuo g. Fischer. 'Na pragu smo europske revolucije, ustavne revolucije. To je velik izazov.' Jacques Chirac je odgovorio djelomice na to pitanje, ali se ne odvažuje da načini korak koji bi ga doveo do federalne Europe. Preuzeo je stanoviti rizik, ali je ostao u granicama golističkih zamisli. Njegov zahtjev za osnivanje tajništva za pojačanu suradnju oslikava tu stalnu francusku težnju prema stvaranju novih ustanova, umjesto da se poboljša rad postojećih, napose Povjerenstva. U tom se smislu mogu samo složiti s iznesenim prijedlozima o smanjenju broja povjerenika, pa i dotle da neke države članice više ne bi imale nijednog predstavnika. Smanjeno bi Povjerenstvo moglo samo biti djelotvornije. K tome, ne treba izgubiti iz vida da povjerenici, koji su prisegnuli na sudu pravde, trebaju braniti interese Europske unije, a ne njezinih država članica iz kojih su potekli. Čini se da neki predstavnici država članica zanemaruju tu obvezu. 'Skrenuti s utrtog puta. Velika europska pustolovina neće se moći nastaviti bez tog uloga', tvrdi francuski Predsjednik. Sada je važno da belgijske vlasti, nakon raspra u parlamentu i, bude li moguće, u dogovoru s vladama Beneluxa, iznesu zamisli i predodžbu o Europi sutra. Zato bih htio parafrazirati 'Le Monde' koji je nakon prve konferencije njemačkog ministra vanjskih poslova na ovu temu, napisao: 'Danke schoen, Herrn Fischer'", piše Jacques Lecomte, počasni direktor u Europskom povjerenstvu i savjetnik u skupini PRL-FDF-MCC u senatu.