DE-SI-PROŠLOST-Politika NJ 24.VII.-FAZ-SLOVENIJA NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG24. VII. 2000.Mračna strana mjeseca"Za bijelog dana po Sloveniji kruže duhovi, zovu se recimo 'kolaboracija', 'klerikalizam', 'fašizam' ili
'revanšizam'. I uglavnom se ukazuju u dvije organizacije: novoj vladi i katoličkoj crkvi. Za one koji vide te duhove, obje su ogranizacije jedno. U slovenskim uredničkim sobama jednako kao u parlamentu u Ljubljani, dokazuju se kao poznavatelji grčke mitologije. Kao prijetnju miru u zemlji identificiraju troglavu Hidru.Glave su Andrej Bajuk, Janez Janša i Franc Rode. Bajuk je novi premijer zemlje, Janša, njegov zamjenik i ministar obrane slovi kao 'jaki čovjek' u vladi, a Rode je rječiti ljubljanski nadbiskup. Zmiju kao i svaku njezinu glavu drže 'domobranom', što bi značilo 'branitelj doma' ili 'zaštitarski urotnik'. Bajuk, Janša i Rode potomci su domobrana. Oni su prije više od pola stoljeća bili na 'pogrješnoj strani' jer su kolaborirali s njemačkim okupatorom. Ne samo to: navodno s crkvom iza sebe, radili su i protiv junačke oslobodilačke borbe komunističkih Titovih partizana.Time su oba političara i crkveni čovjek stigmatizirani, a stupanjem
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
24. VII. 2000.
Mračna strana mjeseca
"Za bijelog dana po Sloveniji kruže duhovi, zovu se recimo
'kolaboracija', 'klerikalizam', 'fašizam' ili 'revanšizam'. I
uglavnom se ukazuju u dvije organizacije: novoj vladi i katoličkoj
crkvi. Za one koji vide te duhove, obje su ogranizacije jedno. U
slovenskim uredničkim sobama jednako kao u parlamentu u Ljubljani,
dokazuju se kao poznavatelji grčke mitologije. Kao prijetnju miru u
zemlji identificiraju troglavu Hidru.
Glave su Andrej Bajuk, Janez Janša i Franc Rode. Bajuk je novi
premijer zemlje, Janša, njegov zamjenik i ministar obrane slovi kao
'jaki čovjek' u vladi, a Rode je rječiti ljubljanski nadbiskup.
Zmiju kao i svaku njezinu glavu drže 'domobranom', što bi značilo
'branitelj doma' ili 'zaštitarski urotnik'. Bajuk, Janša i Rode
potomci su domobrana. Oni su prije više od pola stoljeća bili na
'pogrješnoj strani' jer su kolaborirali s njemačkim okupatorom. Ne
samo to: navodno s crkvom iza sebe, radili su i protiv junačke
oslobodilačke borbe komunističkih Titovih partizana.
Time su oba političara i crkveni čovjek stigmatizirani, a stupanjem
nove vlade na dužnost, na što je 'prava strana' naravno bezuspješno
upozoravala, nacija od dva milijuna Slovenaca, desetljeće nakon
što je dobila državu, opet je zapela u svojoj neobrađenoj novijoj
povijesti. Bajukova vlada je prijelazna. Posve je sporedno hoće li
i što ostvariti do izbora u jesen: ona je zlo, a crkva, njezin
navodni saveznik, zakleto zlo Slovenije.
Nije važno ni što vlada želi ubrzati europeizaciju i atlantizaciju
zemlje time što se prihvatila kritiziranog zastoja u reformi
privatizacije i denacionalizacije 'društvene imovine', prije
podređene 'radničkom samoupravljanju, a time i deregulacije i
liberalizacije gospodarskoga života. Nije važno ni to što pokušava
razbiti okorjele i klijentelski određene upravne strukture kao i
nejasnoj podjeli moći dati čvrste obrise te pravosuđe napokon
učiniti vrijednim njegova naziva.
Jer sa smjenom premijera Drnovšeka u travnju koji je obavljao tu
dužnost od 1992. i postavljanjem 'koalicije Slovenija' kao
srednje-desne vlade, zemljom ne vladaju pitanja orijentirana na
budućnost, nego obračuni s prošlošću, posebno sučeljavanje
'partizanske' borbe s borbom 'domobrana'. To na tijelu nacije
otvara stare rane koje su si uzajamno zadavali od 1944. do 1948. i
koje nikada nisu zacijelile. Iznova se pokazuju iznad onih
kosturnica na kojima se predstavnici Slovenije koja se odvojila od
stare Jugoslavije, nisu na vjerodostojan način željeli odreći
titoističko-komunističkog terorizma i barem se ispričati za
sramotna zlodjela počinjena vlastitom narodu.
Stoga tadašnje sjene stalno rađaju nove sheme, jer su komunisti,
preobraćeni prije deset godina, čiji su vodeći funkcioneri
promjenu sustava - jer ju nisu spriječili nego su ju, ako nisu u njoj
aktivno sudjelovali, dopustili - preživjeli bez štete i nadali se
da će njihova prošlost uz pomoć šutnje jednostavno biti
zaboravljena. Umjesto pokretanja bezuvjetne obrade strašnih
nedjela nad navodnim 'narodnim štetočinama' pri kojima su
fanatizirani Slovenci, od kojih su najugledniji još živi i nikada
nisu bili pozvani na odgovornost, posebno su djelovali protiv
vlastitih zemljaka i sprječavali sve pokušaje dok se nisu
rasplinuli. Drago Jančar, jedan od najpoznatijih slovenskih
pisaca, prošle je godine na sjećanje na tadašnje događaje u
Ljubljani postavio izložbu pod naslovom 'Mračna strana mjeseca',
koja u medijima zemlje nije naišla na publicistički odjek veći od
uobičajenog za literarni događaj. No gdje god se održavaju skupovi
partizanskih veterana, u Sloveniji im je zajamčen gotovo kultni
publicitet. Jedno od više mjesta na kojima se zgušnjava neodbačeni
teret, jest Kočevski Rog.
Tamo gdje su neposredno poslije svršetka Drugoga svjetskog rata
domobrani, hrvatski ustaški borci i kralju odani srpski četnici -
mnoge od njih je engleska okupacijska sila u Koruškoj kuda su
pobjegli izručila Titovim ubilačkim odredima - ubijeni metkom u
potiljak i bačeni u krške jame čiji su ulazi zatim zatrpani
eksplozivom, svake se godine u nazočnosti crkvenih
dostojanstvenika održava spomen-svečanost. Ove su godine u
Kočevju, gdje je Janšin otac kao jedan od malobrojnih preživio
pokolj, sudjelovali Bajuk i članovi njegove vlade. Pjevale su se
domoljubne pjesme za koje je kasnije u novinama, na radiju i na
televiziji rečeno da su bile 'pjesme domobrana'. Bajukovo je
sudjelovanje, a da nije izgovorio nijednu riječ, na državnoj
televiziji prikazano vrlo upadljivo a u novinama istaknuto.
Činjenica da se istoga dana u Turjaku kod spomenika pobijenim
partizanima 'poklonio i tim žrtvama', kako je rekao, u
izvještavanju je bila potisnuta.
Međutim, mediji i protivnici vlade uzrujavali su se zbog govora
kojega je u Kočevskom Rogu održao ljubljanski anglist Stanovnik i u
kojemu je bila riječ o 'oslobodilačkoj borbi koja je bila uzaludna i
prijevara.' Bio je to casus belli, čime je u nazočnosti Bajuka i
Rodea - obojica su potomci 'domobrana' izbjeglih u Argentinu -
doveden u pitanje dogmatizirani kontinuitet povijesti po kojemu
komunistička borba Nacionalne oslobodilačke fronte uključujući
istrjebljenje 'narodnih i klasnih neprijatelja', pripada u
nepokolebljive temelje prve suverene slovenske države u
povijesti.
Dakle u naciji, raskoljenoj zbog toga 55 godina kasnije,
ideologizirana se (partizanska) 'istina' može savršeno
instrumentalizirati u rasplamsaloj izbornoj borbi, zbog čega se
odgađaju sve druge teme, a Bajukova vlada, žigosana kao
'klerikalno-revanšistička', među ostalim oznakama, čini se s
pravom, može uresiti i oznakom 'prijelazna vlada'" - piše Reinhard
Olt.