NJ 24.VII.-FAZ-SLOVENIJA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 24. VII. 2000. Mračna strana mjeseca "Za bijelog dana po Sloveniji kruže duhovi, zovu se recimo 'kolaboracija', 'klerikalizam', 'fašizam' ili 'revanšizam'. I uglavnom se ukazuju u dvije organizacije: novoj vladi i katoličkoj crkvi. Za one koji vide te duhove, obje su ogranizacije jedno. U slovenskim uredničkim sobama jednako kao u parlamentu u Ljubljani, dokazuju se kao poznavatelji grčke mitologije. Kao prijetnju miru u zemlji identificiraju troglavu Hidru. Glave su Andrej Bajuk, Janez Janša i Franc Rode. Bajuk je novi premijer zemlje, Janša, njegov zamjenik i ministar obrane slovi kao 'jaki čovjek' u vladi, a Rode je rječiti ljubljanski nadbiskup. Zmiju kao i svaku njezinu glavu drže 'domobranom', što bi značilo 'branitelj doma' ili 'zaštitarski urotnik'. Bajuk, Janša i Rode potomci su domobrana. Oni su prije više od pola stoljeća bili na 'pogrješnoj strani' jer su kolaborirali s njemačkim okupatorom. Ne samo to: navodno s crkvom iza sebe, radili su i protiv junačke oslobodilačke borbe komunističkih Titovih partizana. Time su oba političara i crkveni čovjek stigmatizirani, a stupanjem nove vlade na dužnost, na što je 'prava strana' naravno bezuspješno upozoravala, nacija od dva milijuna Slovenaca, desetljeće nakon što je dobila državu, opet je zapela u svojoj neobrađenoj novijoj povijesti. Bajukova vlada je prijelazna. Posve je sporedno hoće li i što ostvariti do izbora u jesen: ona je zlo, a crkva, njezin navodni saveznik, zakleto zlo Slovenije. Nije važno ni što vlada želi ubrzati europeizaciju i atlantizaciju zemlje time što se prihvatila kritiziranog zastoja u reformi privatizacije i denacionalizacije 'društvene imovine', prije podređene 'radničkom samoupravljanju, a time i deregulacije i liberalizacije gospodarskoga života. Nije važno ni to što pokušava razbiti okorjele i klijentelski određene upravne strukture kao i nejasnoj podjeli moći dati čvrste obrise te pravosuđe napokon učiniti vrijednim njegova naziva. Jer sa smjenom premijera Drnovšeka u travnju koji je obavljao tu dužnost od 1992. i postavljanjem 'koalicije Slovenija' kao srednje-desne vlade, zemljom ne vladaju pitanja orijentirana na budućnost, nego obračuni s prošlošću, posebno sučeljavanje 'partizanske' borbe s borbom 'domobrana'. To na tijelu nacije otvara stare rane koje su si uzajamno zadavali od 1944. do 1948. i koje nikada nisu zacijelile. Iznova se pokazuju iznad onih kosturnica na kojima se predstavnici Slovenije koja se odvojila od stare Jugoslavije, nisu na vjerodostojan način željeli odreći titoističko-komunističkog terorizma i barem se ispričati za sramotna zlodjela počinjena vlastitom narodu. Stoga tadašnje sjene stalno rađaju nove sheme, jer su komunisti, preobraćeni prije deset godina, čiji su vodeći funkcioneri promjenu sustava - jer ju nisu spriječili nego su ju, ako nisu u njoj aktivno sudjelovali, dopustili - preživjeli bez štete i nadali se da će njihova prošlost uz pomoć šutnje jednostavno biti zaboravljena. Umjesto pokretanja bezuvjetne obrade strašnih nedjela nad navodnim 'narodnim štetočinama' pri kojima su fanatizirani Slovenci, od kojih su najugledniji još živi i nikada nisu bili pozvani na odgovornost, posebno su djelovali protiv vlastitih zemljaka i sprječavali sve pokušaje dok se nisu rasplinuli. Drago Jančar, jedan od najpoznatijih slovenskih pisaca, prošle je godine na sjećanje na tadašnje događaje u Ljubljani postavio izložbu pod naslovom 'Mračna strana mjeseca', koja u medijima zemlje nije naišla na publicistički odjek veći od uobičajenog za literarni događaj. No gdje god se održavaju skupovi partizanskih veterana, u Sloveniji im je zajamčen gotovo kultni publicitet. Jedno od više mjesta na kojima se zgušnjava neodbačeni teret, jest Kočevski Rog. Tamo gdje su neposredno poslije svršetka Drugoga svjetskog rata domobrani, hrvatski ustaški borci i kralju odani srpski četnici - mnoge od njih je engleska okupacijska sila u Koruškoj kuda su pobjegli izručila Titovim ubilačkim odredima - ubijeni metkom u potiljak i bačeni u krške jame čiji su ulazi zatim zatrpani eksplozivom, svake se godine u nazočnosti crkvenih dostojanstvenika održava spomen-svečanost. Ove su godine u Kočevju, gdje je Janšin otac kao jedan od malobrojnih preživio pokolj, sudjelovali Bajuk i članovi njegove vlade. Pjevale su se domoljubne pjesme za koje je kasnije u novinama, na radiju i na televiziji rečeno da su bile 'pjesme domobrana'. Bajukovo je sudjelovanje, a da nije izgovorio nijednu riječ, na državnoj televiziji prikazano vrlo upadljivo a u novinama istaknuto. Činjenica da se istoga dana u Turjaku kod spomenika pobijenim partizanima 'poklonio i tim žrtvama', kako je rekao, u izvještavanju je bila potisnuta. Međutim, mediji i protivnici vlade uzrujavali su se zbog govora kojega je u Kočevskom Rogu održao ljubljanski anglist Stanovnik i u kojemu je bila riječ o 'oslobodilačkoj borbi koja je bila uzaludna i prijevara.' Bio je to casus belli, čime je u nazočnosti Bajuka i Rodea - obojica su potomci 'domobrana' izbjeglih u Argentinu - doveden u pitanje dogmatizirani kontinuitet povijesti po kojemu komunistička borba Nacionalne oslobodilačke fronte uključujući istrjebljenje 'narodnih i klasnih neprijatelja', pripada u nepokolebljive temelje prve suverene slovenske države u povijesti. Dakle u naciji, raskoljenoj zbog toga 55 godina kasnije, ideologizirana se (partizanska) 'istina' može savršeno instrumentalizirati u rasplamsaloj izbornoj borbi, zbog čega se odgađaju sve druge teme, a Bajukova vlada, žigosana kao 'klerikalno-revanšistička', među ostalim oznakama, čini se s pravom, može uresiti i oznakom 'prijelazna vlada'" - piše Reinhard Olt.