IT-25.7.-STAMPA-VELEPOSLANSTVA I KULTURA

ITALIJA LA STAMPA 25. VII. 2000. Veleposlanici, više kulture! "Uspoređujući brojke jedne nedavne studije o godišnjim ulaganjima nekih europskih zemalja u promicanje svoga jezika i kulture u inozemstvu, ostajemo zapanjeni: Francuska 1,500.000.000 eura, Njemačka 1,147.628.000 eura, Velika Britanija 1,839.536.000 eura, Italija 149.868.000 eura (oko 280 milijarda lira, desetinu od francuskoga iznosa). Stanje se ne mijenja ako razmotrimo brojnost ljudskih resursa, uključujući i diplomate, koji rade u generalnim direkcijama za kulturu raznih ministarstava, zbrojeno s onima koji rade u Institutima za kulturu: 3.790 za Francusku, 3.058 za Njemačku, Velika Britanija 7.087, i na kraju Pepeljuga Italija s 332! Čini se gotovo kao da je, nekom izopačenom logikom, naš rad na tom području obrnuto razmjeran bogatstvu naše baštine i potencijalu koji ova posjeduje za legitimizaciju naše vanjske politike. Nema dvojbe: kulturalna diplomacija je potencijalno pobjedničko oružje našeg ministarstva vanjskih poslova. Zaostatak spram naših europskih partnera je toliko velik da nije dovoljno govoriti o ispravkama i prilagođavanjima, treba bez ikakva oklijevanja nastaviti prema pravom novom projektiranju naše kulturalne politike u inozemstvu. Važan znak ponovnoga buđenja dolazi iz ministarstva, zahvaljujući dinamici Glavne direkcije za kulturalnu promidžbu i koordinaciju, koja je prvi put u Farnesini, 27. i 28. srpnja, sazvala sva 93 direktora talijanskih instituta za kulturu u inozemstvu. Trebao bi to biti prvi čin osvještavanja strateške uloge koju mora imati promicanje naše kulture u inozemstvu: temeljni problem ostaju mala ulaganja, 'nepogrješiva' mjera političke volje. Ne može se ostvariti kvalitetna kulturalna politika, a da se prethodno ne stave na raspolaganje odgovarajuća sredstva: financijska, ljudska, i logistička, pomišljajući možda i na stvaranje jedne odgovarajuće Fondacije za promociju talijanske kulture u inozemstvu. Instituti sutrašnjice morat će odgovoriti na nove potrebe: treba ponovno razmotriti uloge direktora koji bi trebali imati neku menadžersku pripremu, biti kadri u inozemstvu uključiti financijska sredstva regija i privući privatni kapital. Treba pokrenuti vrjednovanje unutarnjega osoblja, osiguravajući mu kvalifikacije novih i fleksibilnih profesija - kao communication menager, found raiser, PR i web master. Riječ je o gradnji jednoga mrežnog sustava, unutar inovativnih procesa globalizacije, koji bi kao uporišnu točku imao ministarstvo i koji bi predviđao institute kao samostalne 'središnjice', pa i, a i poglavito, financijski neovisne. Direktori budućnosti profesionalci su koji neće morati samo naučiti djelotvorno promicati našu kulturu, nego poglavito afirmirati talijanski 'kulturalni model'. Kultura je apsolutna vrijednost naše povijesti: to je bojni ovan koji nam može omogućiti ostvarivanje djelotvorne međunarodne politike. Neka ministarstvo ne oklijeva snažno uložiti u kulturalnu diplomaciju: Pepeljugu koja, predugo, želi doći u posjed svoje cipelice", piše Giuliano Soria.