FR-LIBERATION 18.7.EURO

FRANCUSKA LIBERATION 18. VII. 2000. I euro postaje tema političara "Prvi put otkako je 4. VI. 1998. stvoren, Euro 11 održao je jučer svoju prvu tiskovnu konferenciju: njegov je predsjednik Laurent Fabius, u pratnji povjerenika za zajedničku valutu, Španjolca Pedra Solbesa, izvijestio o susretu koji je održan u Bruxellesu u nedjelju navečer kao uvod u sjednicu Vijeća ministara gospodarstva i financija (Ecofin) od ponedjeljka. Ta je novost trebala pokazati da postoji neslužbena instanca za usklađivanje gospodarskih politika na području eura, drugim riječima politička slika i prilika Europske središnje banke (ESB). 'Svi su potvrdili da vjerodostojnost i usklađivanje naših gospodarskih politika podrazumijeva bolju povezanost', istaknuo je Fabius. Francusko predsjedateljstvo EU-om nada se da će 'euroskupinu', kako ju je nazvao Fabius, učiniti jasnijom. Tako su jedanaestorica odlučila da će se njihov susret održati uoči, a ne neposredno prije sjednice Ecofina, kako bi imali više vremena za raspru. Isto tako, 'nitko ne vidi razloga zašto mi ne bismo pretresali politiku plaća i reformu mirovinskog sustava, o čemu još prije nekoliko mjeseci nije moglo biti ni govora u euroskupini', kažu u ministarskom okružju. Napokon, jedanaestorica su zatražila od Povjerenstva da svaki mjesec objavljuje indekse konjunkture za područje eura. Sve su to malene reforme koje bi trebale biti dobro prihvaćene na financijskom tržištu. Jer, većina analitičara misli da je pad vrijednosti eura poglavito posljedica političke slabosti eura. U stvari, budući da jedanaestorica, čini se, nisu kadra uskladiti svoje gospodarske politike, postoji stvarna prijetnja od sve većih razlika među njima. Svaki ulagač zna da nema jake i trajne valute bez jedinstvene političke vlasti. Nije slučajno da se euro, pošto je u svibnju dostigao dno ponora, sada približava dolaru: pozivi na jačanje euroskupine, a napose poticaj tijeku integracije Unije koji je dao Joschka Fischer, šef njemačke diplomacije, omogućili su veću jasnoću kada je riječ o krajnjim ciljevima za kojima idu Europljani. ESB je zapravo povela računa o buđenju vlada: 'Vrlo je važno da Europa i dalje napreduje. Političke teškoće u napredovanju nekih zemalja ne smiju priječiti druge u njihovim naporima', rekao je 7. srpnja Christian Noyer, potpredsjednik Banke. Čak je Velika Britanija, koja pati od precijenjene funte, dala do znanja da se neće protiviti jačanju Eura 11, premda je sve učinila kako bi onemogućila njegov osnutak 1997. Kako god bilo, istina je da je Fabius morao smanjiti svoje zahtjeve za boljim ustrojem euroskupine: malene zemlje koje se plaše da bi se mogao osnovati 'direktorij' velikih, odbile su preinaku sadašnjeg rotirajućeg sustava polugodišnjeg predsjedanja. Francuska predlaže da se izabere predsjednik na godinu dana ili da se na mjesto dopredsjednika imenuje zemlja iz skupine G7, ili da se uvede 'trojka' (tri predsjedanja zaredom). Pariz se nada da će ih razuvjeriti jednogodišnje predsjedateljstvo koje će 2001. pripasti Belgiji (Švedska koja nije članica eura, gubi red), a zatim, u istom trajanju, Španjolska 2002. (bilo da Danska na rujanskom referendumu glasuje za ili protiv)", piše dopisnik iz Bruxellesa Jean Quatremer.