FR-L'HUMANITE 17.7.FRANCUSKI ŽIDOVI

FRANCUSKA L'HUMANITE 17. VII. 2000. Pravednost "Pedeset i tri godine nakon masovnoga uhićenja trinaest tisuća pariških Židova koji su bili odvedeni na Velodrome d'hiver (zimsko biciklističko trkalište, op. prev.), prvu postaju na putu u logor smrti, predsjednik Jacques Chirac priznao je 1995. odgovornost francuske države za holokaust. Njegove su riječi označile sretan raskid s dugim razdobljem prešućivanja i pogađanja s poviješću. Zadaća sjećanja postala je državna stvar. Prvi put - napokon! - najviši je predstavnik Republike izrekao 'nostra culpa' bez ikakve dvosmislenosti: 'Da, zločinačkoj ludosti okupatora išli su na ruku Francuzi i francuska država.' Da, 'Francuska, zemlja koja ih je prihvatila, načinila je tog dana nepopravljivu stvar. Iznevjerivši danu riječ, predala je štićenike krvnicima'. Francuska danas, nastavio je Predsjednik države, ima prema protjeranim Židovima dug koji ne zastarijeva'. Govor je održan nepunu godinu dana pošto je prijašnji predsjednik Francois Mitterrand grubo odbacio svaku pomisao o priznanju odgovornosti države između 1940. i 1944. u stroju za diskriminaciju, progon i smaknuće Židova: 'Neću se ispričati uime Francuske. Republika s tim nema ništa'. Ipak, upravo je francuska vlada koju je postavio parlament (iz kojeg su otjerali komuniste) proglasio protužidovske zakone. Upravo su francuski prefekti i glavni tajnici u prefekturama odgovorni za židovsko pitanje, poput Maricea Papona, organizirali uhićenja i prijevoz obitelji i djece do Drancyja. Načelnik francuske policije Bousquet bio je, na veliko zadovoljstvo nacista, veliki planer uhićenja u Velodrome d'hiveru. Stvari su se promijenile prije pet godina. Suđenje Mauriceu Paponu označilo je novi pravac u želji državne zajednice da se obračuna s najmračnijom stranicom svoje povijesti, 's tom sramotom kojoj danas gledamo u lice', kako je rekao Lionel Jospin u prigodi 55. obljetnice događaja iz 1942. Sukladno zakonu koji je izglasan prije tjedan dana, dan 16. srpnja proglašen je danom sjećanja na rasističke i antisemitske zločine države i štovanja francuskih pravednika. To je tek pravednost. Pravednost je i činjenica da je vlada započela postupak davanja odštete djeci žrtvama progona. Ne smijemo se umoriti opetujući, poput Eliea Wiesela, da je nacističko barbarstvo 'ontološki jedinstveno', jer 'nikada nijedan narod nije bio osuđen na smrt, do zadnjeg čovjeka, muškarci, žene, starci i djeca, vjernici i nevjernici.' Zadaća sjećanja mora ubuduće obuhvatiti i odnos Francuske prema svojoj povijesti, sve krvave mrlje, sve zločine, ratne i protiv čovječnosti, kao i zločine francuskog kolonijalizma u Alžiru, u Indokini, na Madagaskaru i drugdje. Oh, kako je povijesna jasnoća korisna za budućnost. Austrijski primjer pokazuje da je europska zemlja, umjesto da se bori protiv klica rasizma, kadra da prijeđe preko sudjelovanja u vladi stranke koja hvali bivše krvnike iz Mauthausena. U Francuskoj, naprotiv, počast koja se ukazuje žrtvama iz Velodrome d'hivera poziv je da se uništi svako barbarstvo", u uvodniku lista piše Jean-Paul Pierot.