FR-LE MONDE16.7.NJEM.POREZNA REFORMA

FRANCUSKA LE MONDE 16. VII. 2000. Reforma na njemački način "Nametnuvši veliku poreznu reformu, kancelar Gerhard Schroeder odnio je u petak 14. srpnja osobnu pobjedu koja uz to znači prekretnicu u njemačkoj povijesti. Već nekoliko godina, zahvaljujući djelomice cijeni ujedinjenja, ne osjećaju se blagodati 'gospodarskog čuda'. Poslovni krugovi s one strane Rajne bili su zlovoljni, strani su ulagači okrenuli leđa zemlji koja je nekad obećavala, a gušila se u porezima i u sitničavim propisima. Nakon šesnaest godina Kohlove vladavine, Njemačka, čini se, više nije kadra za promjene. Govorilo se samo o 'blokadi reforma' (porezi, mirovine, socijalno osiguranje, itd.) koje su bile potrebne, što su svi priznavali. Istina je da socijaldemokrati, koji su tada bili u oporbi, nisu olakšali zadaću Helmutu Kohlu. Bundesrat (savezno vijeće) koje su nadzirali, odbacilo je 1997. poreznu reformu koju je predložila koalicija između kršćanskih demokrata i liberala. Igrom političke sudbine, kršćanski demokrati koji su danas u manjini u Bundestagu, ali imaju većinu u Bundesratu, mogli bi crveno-zelenom savezu vratiti milo za drago i upropastiti reformu. Kancelar je vrlo vješto stekao naklonost čelnika najsiromašnijih pokrajina obećavajući im dodatnu potporu. No uspjeh Gerharda Schroedera nije samo taktičke naravi. Porezna reforma koja će stupiti na snagu u siječnju 2001. predviđa iznimno velike porezne olakšice: više od 250 milijarda franaka u 2005., kojima će se okoristiti bogati i manje bogati pojedinci, kao i mala i velika poduzeća. Uz potporu zelenih koji su na tom polju jako 'liberalni', njemačka se vlada može pohvaliti da je uspjela pomiriti poreznu pravednost i poticanje ulaganja te otvaranje radnih mjesta. Za vladu 'pluralne ljevice' na francuski način, usporedba nije laskava. Gledano u apsolutnoj vrijednosti, smanjenje poreza koje je najavio Pariz, samo je maleni dio onog što je upravo odlučeno u Njemačkoj. Još je gore što filozofija na kojoj se temelje te mjere nije nimalo jasna. Čini se da Lionel Jospin stalno dvoji između neizravnih poreznih olakšica (smanjenje poreza na dodanu vrijednost) i smanjenja poreza na prihod preko sniženja gornje granične stope koja pogoduje srednjoj klasi, ili preko sniženja temeljne stope za koju su zainteresirani najsiromašniji. Daleko smo od velike porezne reforme koja se stalno obećava, a ne provodi se. Osim raspra o 'trećem putu' i o 'zastarjelom socijalizmu', francuska bi ljevica mogla izvući pouku iz njemačkoj iskustva, u nedostatku pravog dogovaranja između europskih zemalja koje bi zajednička valuta ipak morala učiniti solidarnijima", kaže se u uvodniku lista.