AU10.7.PRESSE-MASOVNE GROBNICE U BA

AUSTRIJA DIE PRESSE 10. VII. 2000. 'U Bosni treba otvoriti još puno grobova' List objavljuje intervju s pravno-medicinskom stručnjakinjom Evom-Marijom Klonowski koja od 1996. traži mrtve iz Srebrenice. - Poslije rata međunarodna je zajednica obećala opsežnu istragu zločina u Bosni i Hercegovini. Ima li rezultata? = Zadaća je golema. Ako mislimo na mrtve iz Srebenice, trebamo uključiti i one ljude koji su ubijeni 1992. godine. Ukupno je u Bosni poginulo daleko više od 200 tisuća ljudi, najveći dio u tako zvanim etničkim čišćenjima, dakle, ubijeni su. - Koliko je leševa do sada nađeno i istraženo? = Do sada je ekipa haaškoga suda i bosanske vlade istražila ostatke oko devet tisuća ljudi. Ukupno se kao nestali vode 30 tisuća ljudi, od toga 27 tisuća Bošnjaka, 2500 Srba i 700 Hrvata. - Prije ste spomenuli više od 200 tisuća žrtava? = To se odnosi na sve žrtve rata. No treba razmisliti da je na bojištima poginulo razmjerno manje ljudi, čak je i u opkoljenom Sarajevu bilo tek deset tisuća mrtvih. Mnoge žrtve etničkih čišćenja pokopali su rođaci, ne vode se dakle kao nestali. Često su pobijene cijele obitelji, pa nema nikoga tko bi te nestale tražio. Naš je prioritetni cilj istražiti sudbine još oko 20 tisuća nestalih. - Na kojem projektu sada radite? = Za sada radim na masovnoj grobnici u blizini Bosanske Krupe. 4. i 5. kolovoza 1992. iz Omarske je tamo dovedeno i pobijeno 124 ljudi. Nakon toga je logor Omarska raspušten, ali znamo da je pobijeno 1200 zarobljenika iz tog logora. - Kako pronalazite masovne grobnice? = Prema navodima preživjelih, ali sve češće i od srpskog stanovništva. No potragu otežava što su poslije rata mnogi tragovi zameteni. Ostaci mrtvih preseljavani su s jednog mjesta na drugo. Jedan aktualan primjer: u regiji Veleža u istočnoj Hercegovini, u blizini Nevesinja, u svibnju 1992. 72 su muslimanska stanovnika jednog malog sela pobjegli. Uhvatili su ih srpski vojnici, odvojili žene od muškaraca. Odvedeno je 30 ljudi i nikada se više nisu pojavili. Žene su odvedene u Nevesinje, odvojene su tri mlade žene i poslane u logor silovanja. Samo su one preživjele. Krenuli smo u potragu 1999. Naišli smo na trag gdje su pobijeni muškarci. Mjesto se nalazilo na području koje je po Daytonskom sporazumu pripalo bošnjačko-hrvatskoj federaciji. Srpske su vlasti 1995. leševe preselile na područje republike srpske. Na posljetku smo pronašli tu drugu grobnicu i mogli osigurati tragove. Ostaci su bili zatvoreni u 30 plastičnih vreća. No mnogo je kosti nedostajalo. Poslije dugog traženja našla sam špilju u kojoj su pobijeni muškarci prvotno ležali, a i preostale kosti. Ostaci žena i djece iz tog sela nađeni su u jami nedaleko od Nevesinja. - Kako reagiraju srpske vlasti na vaša istraživanja? = Poslije sporazuma iz 1997. više nije bilo velikih problema, policija republike srpske obvezna je osigurati nalazište, odgovorna je za našu sigurnost. - S obzirom na razmjere zločina, čini se da se istrage ne provode dovoljno brzo ni opsežno. = Dakako, u istrazi 7100 mrtvih iz Srebrenice, Haag je do sada uspio identificirati samo 84 leša. - Tako malo? = Treba provesti vrlo skupa istraživanja u koja treba uključiti i obitelji da bi se moglo usporediti gene. Kao i ranije, i dalje nedostaje novca, bosanska država ima ga premalo, a međunarodne organizacije oklijevaju kad se radi o financiranju iskopavanja i pravno-medicinskih istraživanja. I koordinacija organizacija koje u tomu sudjeluju trebala bi biti bolja. U Bosni postoji još mnogo grobnica koje treba otvoriti, pred nama je još mnogo posla. Razgovor je vodio Erich Rathfelder.