ŠV-TEMPS 10.7.SOCDEMOKRACIJA U 2000.

ŠVICARSKA LE TEMPS 10. VII. 2000. Socijaldemokrat u 2000. "Kada se govori o budućnosti socijaldemokracije, ne govori se o Gramsciju, o Proudhonu, ni o Anthonyju Giddensu, već o Blairu, Schroederu i Jospinu. Kao polazišta za prosudbu budućnosti socijaldemokracije ne služe razmišljanja filozofa i utopista, već rezultati koje su ostvarili šefovi vlada. Socijaldemokratska politika promatra se ovisno o onome što čini vlast. To s jedne strane znači da živimo u doba koje je više usmjereno na stvarnost nego na vizionarske zamisli. Uglavnom se raspravlja o putu, a ne o cilju, pa se i najžešće prepirke tiču nekih koraka i tapkanja u mraku, a ne razmišlja se o putu, još manje o cilju. (...) No ta raspra o konkretnoj politici svjedoči još o nečemu. Pravilo socijaldemokracije je preuzeti odgovornost, ne isključivo pomoću inicijativa i referenduma, ili svojom nazočnošću u parlamentu, već također radom u vladi. Želimo utjecati na društvo, želimo sudjelovati u vlasti. Nekima, koji veću pozornost daju programskom usmjerenju, to se još uvijek čini prijepornim. No sudjelovanje u vlasti nije ništa drugo do posljedica činjenice da preuzimamo odgovornost. U tom se radu moramo upravljati programom, predodžbom. To je točka prema kojoj teže perspektive. Bez te bi se točke perspektive izgubile u beskraju, kao paralele. A bez perspektiva, do točke se ne bi dospjelo. I cilj i put koji do njeg vodi jesu sastavni dio naše politike. Tako nema proturječja između programskog usmjerenja i pragmatizma. Pragmatizam je umijeće da se postupa 'ispravno', a to može samo onaj tko u svakodnevnom poslu uključuje u svoja etička razmišljanja temeljne programske vrijednosti i upravlja se njima. Riječ je o pragmatizmu naprednog, etičkog socijalizma, o stajalištu kojemu dajem prednost pred 'trećim putom', zato što se put koji vodi prema nekom cilju mora stalno preispitivati i ne postoji jedan koji vrijedi zauvijek. (...) Javne službe važan su dio našeg političkog programa, jer je jednako služenje svima, bogatima i siromašnima, mladima i starima, u gradu i u predgrađu, čimbenik pravednog društva kako ga mi zamišljamo. No postoji također opasnost od dogmatiziranja javnih služba ako ih ograničimo na njihov sadašnji oblik, umjesto da ih procijenimo prema temeljnoj vrijednosti koju utjelovljuju. Prema toj temeljnoj vrijednosti, država mora jamčiti jednake izglede i jednaku uslugu svim stanovnicima ove zemlje. To, po mom mišljenju - ali moje gledište ne dijele svi u stranci - ne znači da sama država mora pružati sve usluge. Postoje područja na kojima samo država to može činiti, jer bi pretjerana liberalizacija stvorila socijalne i regionalne razlike. Zato još postoji monopol na neke poštanske usluge. Ima područja na kojima javnim i državnim poduzećima konkuriraju privatna, gdje je tržište liberalizirano, kao što je već poodavno slučaj s elektronskim glasilima ili pak s nekim poštanskim uslugama. Napokon, ima područja gdje slobodno tržište omogućuje svima da se opskrbljuju po povoljnim cijenama: to odavno vrijedi za sol i za duhan, a vjerojatno će biti tako i s telekomunikacijama. No država se mora uplesti kako bi se izbjeglo stvaranje privatnog monopola i jamčila poštena konkurencija. Ona to može učiniti pomoću koncesija, tijela za praćenje, za naplatu pretplate i za nadzor. Tako više tržišta najčešće znači više nadzora, ali nipošto ne i manje države. Liberalizacija, privatizacija i monopol kao takvi nikada neće biti naš cilj. Oni jamče kvalitetnu osnovnu uslugu. Javnu uslugu shvaćam kao uslugu za ljude, naime kao dužnost prema ljudima, a ne kao povlasticu države i onih koji rade za nju. Raspra o prikladnom načinu tema je našeg svakodnevnog razmišljanja. (...) Socijaldemokratska politika jako je promijenila svijet. Svijet se i dalje mijenja, ali danas se u našem društvu može utvrditi stanovita sklonost protivljenju novim promjenama, umjesto da se traže novi odgovori. Onaj tko tako postupa, potvrđuje (pogrješnu) tvrdnju Ralfa Dahrendorfa prema kojoj je stoljeće socijaldemokracije prošlo. Očito bi bilo lakše odlučno zabraniti genetska istraživanja, umjesto što se moraju procjenjivati njihovi rezultati na temelju izgleda i opasnosti koja ona znače za čovječanstvo. No bi li to bilo odgovorno? (...) Socijaldemokracija je uvijek isticala 'prosvijećeni napredak'. Neke tehnološke novosti omogućile su nepovlaštenima da steknu ista prava. Bit će i drugih promjena slične vrste. Naša je zadaća iskoristiti ih na najbolji način kako bismo ostvarili naše ciljeve opće solidarnosti i jednakih izgleda za sve (...)", kaže savezni savjetnik Moritz Leuenberger u svom nastupu na kantonskom saboru Socijalističke stranke iz Zuericha koji je održan u Faellandenu.