FR-MONDE 6.7.FR.-NJEM. SURADNJA U EU

FRANCUSKA LE MONDE 6. VII. 2000. Francuzi i Nijemci zajednički razmišljaju o europskoj budućnosti "Dok se čini da su francusko-njemački odnosi na mrtvoj točki, Središte za analizu i za predviđanje (CAP) Quai d'Orsayja i Planungstab njemačkog ministarstva vanjskih poslova, rade na zajedničkom dokumentu o budućnosti Europe. Zadaću su im povjerila dvojica ministara, Hubert Vedrine i Joschka Fischer na jednom od njihovih prvih susreta, u studenom 1998. Diplomati iz obiju uprava koji su zaduženi da o međunarodnim prilikama razmisle bez pritisaka svakodnevne politike, moraju odgovoriti na pitanje: 'Kako će djelovati Europa s trideset država članica?' Zadaću su uspješno priveli kraju između završetka njemačkog predsjedanja Europskom unijom (prvo polugodište 1999.) i francuskog predsjedanja koje je započelo 1. srpnja. Rezultat je tekst od stotinjak stranica, na francuskom i na njemačkom, podijeljen u četiri dijela (zajednička vanjska i sigurnosna politika, granice Europe, uloga Francuske i Njemačke, ustanove) o kojemu se raspravljalo s ministrima na neslužbenim razgovorima i na službenim francusko-njemačkim susretima. Tekst ne sadrži nikakav revolucionaran prijedlog. No osim što je rezultat zajedničkog rada, u čemu je njegova najveća vrijednost, tekst nudi nove načine razmišljanja o ustroju i o djelovanju proširene Europe i ističe proces dogovaranja koji se, u ovom slučaju, završio javnim očitovanjem stajališta političkih čelnika obiju zemalja. Neke se zamisli mogu pronaći u govoru koji je njemački ministar vanjskih poslova održao 12. svibnja na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu, a pokrenuo je raspru o 'krajnjem cilju' Europe. Primjerice, zamisao o dvostrukoj naravi Europske unije koja je zajednica država i zajednica građana. Ta dvostruka narav uzrokuje, misle autori izvješća, institucijske posljedice, jer je ojačala demokratsku zakonitost izgradnje Europe: dvostruko zastupanje država u državnom vijeću, gdje bi svaka država članica imala isti broj glasova, bez obzira na veličinu; zastupanje građana u parlamentu koji se bira na općim izborima. O drugim točkama, autori izvješća, čija dužnost nije da daju službena stajališta, udaljuju se od mišljenja koja su se zadnjih mjeseci zastupala kako u Francuskoj, tako i u Njemačkoj. Tako oni ističu nezamjenljivu ulogu Povjerenstva kao neovisnog državnog sudionika koji želi jasno izraziti zajednički europski interes. Oni predlažu da se ojačaju njegove značajke zajednice, povjeravajući brigu oko imenovanja povjerenika njegovu predsjedniku koji bi se birao na općim izborima ili bi ga izabrala većina u Europskom parlamentu. Ovlasti Povjerenstva moraju se također povećati na polju vanjske politike i zajedničke sigurnosti (PESC) koje mu danas dosta izmiče iz ruku. Visoki predstavnik za PESC koji trenutno ovisi o vijeću, trebao bi istodobno biti i dopredsjednik Povjerenstva. Prema mišljenju autora izvješća, ta bi dvostruka dužnost omogućila da se poboljša usklađivanje i jedinstvo u zastupanju Unije prema vani, kao i da se izbjegne preklapanje dužnosti, što samo imenovanje g. PESC-a u listopadu 1999. nije omogućilo. Osim institucijskih teškoća, članovi Unije, ponajprije Francuska i Njemačka, pozvani su da usklade svoju vanjsku politiku u bitnim pitanjima i da se dogovore prije nego donesu odluke. To bi usklađivanje jednom moglo dovesti do toga da Europa ima svoje mjesto u Vijeću sigurnosti UN- a. U Europi s trideset i više članova, CAP i Planungstab računaju s prilagodljivošću kako bi se osigurao uspjeh Unije. No pojačana suradnja u kojoj Francuska i Njemačka moraju sustavno sudjelovati, kao što je istaknuo Jacques Chirac u Bundestagu, mora biti poticaj za sve države da napreduju, a ne nadomjestak za zajedničku politiku. Isto tako, autori su suzdržani prema zamisli o 'prethodnici' koja mora ostati prijelazno rješenje i zadnja mogućnost ako prilagodljivost ne ispuni svoju zadaću. Mogli bi se navesti i drugi primjeri koji pokazuju kako su prvi naslovnici - dvojica ministara vanjskih poslova - do sada rabili ta izvješća... ili ih zaobilazili. No ništa ih ne sprječava da ponovno posegnu za njima", piše Daniel Vernet.