US CSM 5.7. BOGATI I SIROMAŠNI

acije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 5. VII. 2000. Bogati sve bogatiji - siromašni također "Siromašni su uvijek uz nas jer je siromaštvo, do određene mjere, podjednako relativna stvar procjene kao što je i apsolutna. Rasprave o siromaštvu prepune su procjena vrijednosti i često motivirane više političkim nego humanitarnim pitanjima. Možda je jedina stvar koja je gora od politiziranja mjerenja siromaštva (...) manipuliranje time da bi se udovoljilo interesima određenih skupina. Pokazalo se da neke nevladine udruge (NGO) i nacionalne ili internacionalne birokracije previše 'napuhavaju' siromaštvo zbog činjenice da njihovi fondovi ovise o dojmu trajne patnje što ga ostavljaju drugi. Zapravo, većina dobrotvornih i humanitarnih organizacija pati od sukoba interesa jer bi trebali mnogo manje zaposlenih, a i proračun bi im bio manji da je svijet uvjeren kako su obavile svoj posao. Sklone su širiti mračne slike ljudi u nevolji koji ovise o njima. Jedan problem s mjerenjem raširenosti siromaštva u svijetu, koji vrše međunarodne agencije, jest taj da se plaće isplaćuju u američkim dolarima. S ovim pristupom, lokalna valuta djeluje slabije, a broj siromašnih je veći. Jedan na svakih 5 od 6 milijarda ljudi u svijetu živi u potpunom siromaštvu, dok još 1.2 milijarde živi s manje od dolara dnevno. Ipak, te informacije pružaju tek ograničene informacije o uvjetima i troškovima u pojedinim zemljama. (...) Kao što se vidi iz iskustva Hong Konga i Singapura, nema izravne veze između siromaštva i visoke gustoće naseljenosti. Pusti otoci na kojima se nalaze ti gradovi-države također dokazuju da siromaštvo nije nužno povezano s manjkom prirodnih bogatstava. Ako se siromaštvo ne može doslovno eliminirati, postoje stvari koje mogu ublažiti teret koji nose siromašni a koje ne zahtijevaju još novca za NGO ili humanitarne agencije. Postoji mnogo dokaza koji idu u prilog tome da je siromaštvo rezultat neprikladnih politika i loše zamišljenih pravnih institucija. Opiranje promjenama i loši izbori političara i vladinih dužnosnika glavni su izvor patnje njihovih građana. Ironično, politika koja je za cilj trebala imati preraspoređivanje dohotka ili bogatstva,od onih koji imaju dajući onima koji nemaju može biti kontraproduktivna. Ako porezi postanu pljenidbeni, uništavanje radnih poticaja relativno bolje stojeće članove društva će učiniti manje produktivnima ili će biti skloniji da izbjegavaju porez. Ti će postupci vladi uskratiti prihod koji su namijenili siromašnima. Manje vladinih prihoda znači manje novca za škole, potrošnju na socijalno osiguranje itd. Institucionalne strukture koje za cilj imaju ublažiti utjecaj tržišne stvarnosti također mogu biti samouništavajuće. Npr., zakoni o radnoj snazi koji otežavaju otpuštanje radnika njihovo zapošljavanje u isto vrijeme čine skupim. Ovo je bolno očito u zapadnoj Europi gdje strogost glede tržišta radne snage pridonose visokim stopama nezaposlenosti i sporom rastu radnih mjesta. Jedan od savjeta koji se može dati vladama jest da revidiraju vlastitu politiku i institucionalne infrastrukture kako bi odredili koje su promjene u najboljem interesu građana. Dobro mjesto za početak jest pronaći način za depolitiziranje odrednica gospodarskog i društvenog života. Osim promjena u politici i institucijama, vlade bi trebale nastojati pronaći strategije za osiguravanje rapidnoga gospodarskog rasta. Za razliku od popularnog mišljenja, gospodarski rast služi siromašnima jer omogućuje široku raspodjelu koristi koje su rezultat napretka. 'Rast je koristan za siromašne'- izvješće Svjetske banke objavljeno u ožujku - upućuje na to da svaki postotak povećanja gospodarskog rasta potiče porast osobnog dohotka siromašnih za isto toliko.(...) Drugo je otkriće da se dohotci siromašnih nisu znatnije smanjivali tijekom gospodarskih kriza u odnosu na druge skupine dohodaka. A rast potaknut politikom koristi siromašnima jednako kao i čitavom gospodarstvu(...). To znači da je korisni učinak rasta na dohodak siromašnih jednak u siromašnim kao i u bogatim zemljama. Posebno, otvorenost vanjskoj trgovini za siromašne je podjednako korisna kao i za ostatak gospodarstva. (...) Međutim, izbjegavanje visoke inflacije politika je koja siromašnima služi još i bolje nego gospodarstvu u cijelosti i, obrnuto, visoka inflacija ima lošiji učinak na siromašne nego na gospodarstvo u cijelosti. Ispitivanjem nisu otkriveni sistematični učinci na dohotke siromašnih primjenom formalnih demokratskih institucija ili od javne potrošnje na zdravstvo i obrazovanje. U apslutnim brojkama izraženo, u proteklih pet desetljeća više je ljudi oslobođeno siromaštva nego u proteklih pet stoljeća. Čini se da veći dio ovoga uspjeha dolazi od gospodarskog rasta koji je posljedica raširenije trgovine i dotoka kapitala. Oni koji zaista žele manje siromašnih ljudi vlade bi trebali potaknuti da prihvate politike koje potiču održivi rast putem povećane dostupnosti tržišta", piše Christopher Lingle.