FR-LE MONDE 21.6. CAMDESSUS

FRANCUSKA LE MONDE 21. VI. 2000. Michel Camdessus podnosi zaključni račun o svom radu na dužnosti predsjednika Međunarodnog monetarnog fonda "'Mislio sam da ću biti tvorac; bio sam tek vatrogasac': to je u ponedjeljak 19. lipnja u Parizu priznao Michel Camdessus. Na poziv Francuske osiguravajuće tvrtke za vanjsku trgovinu (Coface) da javno iznese svoja 'razmišljanja o završetku mandata', bivši generalni direktor Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) izrazio je veliko razočaranje i malo nade, nakon više od dvanaest godina provedenih na dužnosti predsjednika ove ustanove. 'Svijet se ne zna reformirati bez krize, a kad dođe kriza, jako se slabo reformira', ističe bivši direktor MMF-a koji je prije nekoliko tjedana prepustio mjesto Nijemcu Horstu Koehleru. Michel Camdessus napustio je ustanovu pošto je morao organizirati velike akcije pomoći Meksiku, Aziji, Rusiji i Brazilu. Te su krize bile prigoda da se pokrene stalna rasprava o budućnosti MMF-a koji optužuju da nije spriječio opake posljedice financijske liberalizacije 80-ih. No rasprava je na mrtvoj točki: 'Daleko smo od zajedničke svijesti o tome gdje su problemi', kaže Michel Camdessus. Dok se javnost pita je li 'pilot u zrakoplovu' ili nije, međunarodne financijske ustanove (MMF, Svjetska banka) još nemaju veliku demokratsku legitimnost. 'Mi smo prvi naraštaj koji treba organizirati svijet ne više u carskoj perspektivi, već u slozi naroda, a oni se slažu o jako malom broju stvari.' Tako, ističe g. Camdessus, većina zemalja članica i dalje ne želi upravljanje MMF-om povjeriti ministrima financija glavnih zemalja članica (bivši prijelazni odbor koji je postao financijski i monetarni odbor) i radije 'neugodne odluke prebacuje na dužnosnike MMF-a', ističe Michel Camdessus. S druge strane, dodaje, nije se nimalo napredovalo u zajedničkom radu velikih ustanova koje vode brigu o gospodarskoj sudbini planeta: ne samo MMF i Svjetska banka, već i Svjetska trgovačka organizacija (WTO), Međunarodna organizacija rada (OIT) i drugi 'svjetski nositelji vrhovne vlasti' koji bi trebali biti kadri da izrade zajedničku strategiju. 'Zabrinut sam: sa 'zakona o lijepom ponašanju' moramo prijeći na 'prave propise' koji se tiču oblika financijske liberalizacije, 'off shore' središta i upravljanja ulagačkim fondovima. Ovi zadnji imaju golemu makrogospodarsku ulogu: Michel Camdessus je otkrio da smo u jesen 1998., kada je ulagački fond LTCM (Long Term Capital Management) u žurbi otišao i kada je dah panike zatresao tržišta, bili 'vrlo blizu ponoru': 'Da je pao drugi fond, svjetski sustav bi se srušio.' Potrebna je dakle, kaže Michel Camdessus 'reforma prije nego dođe do sljedeće katastrofe'. Drugim riječima, zemlje članice MMF-a moraju biti spremne da ga preobraze u 'zajmodavca u zadnjoj instanci', koji će postupno doći do toga da zemljama u krizi posuđuje neograničene iznose (ali uz nepovoljne kamatne stope). Tu je ulogu imao MMF u doba azijske krize, ali mali broj zemalja članica Fonda želi formalno potvrditi takve promjene. Takve bi reforme, prema mišljenju bivšeg direktora MMF-a, omogućile da se 'nastavi raditi na novom obrascu razvitka', koji će obilježavati 'postupna humanizacija načela gospodarskog upravljanja'. Nekada se mislilo, kaže g. Camdessus, da su makrogospodarska i monetarna stabilnost temelj rasta koji utječe na smanjenje siromaštva i na poboljšanje okoliša. Sada počinjemo opažati da između tih polova postoji 'kružna veza' koja omogućuje da se pokrene dobar krug 'visokokvalitetnog rasta'. To je bila jedina naznaka nade u govoru s obilježjima političke oporuke", piše Lucas Delattre.