ZAGREB, 4. srpnja (Hina) - Hrvatski seljački savez (HSS) u današnjem priopćenju za javnost upozorava na neodrživost odnosa u domaćoj proizvodnji mlijeka. Temeljem analize i usporedbe s nekim europskim zemljama, HSS zaključuje da
hrvatski građani kupuju najskuplje mlijeko na svijetu, a domaće mljekare proizvođačima plaćaju najmanju cijenu mlijeka u odnosu na druge zemlje.
ZAGREB, 4. srpnja (Hina) - Hrvatski seljački savez (HSS) u
današnjem priopćenju za javnost upozorava na neodrživost odnosa u
domaćoj proizvodnji mlijeka. Temeljem analize i usporedbe s nekim
europskim zemljama, HSS zaključuje da hrvatski građani kupuju
najskuplje mlijeko na svijetu, a domaće mljekare proizvođačima
plaćaju najmanju cijenu mlijeka u odnosu na druge zemlje.#L#
Proizvodnja i prerada mlijeka u Hrvatskoj posljednjih godina
stagnira i pada, što za HSS ne bi bilo čudno da se ne radi o, za
hrvatske uvjete, visoko profitabilnoj industriji koja i danas
prerađivačima mlijeka donosi dobit. Jedan od razloga zbog kojih je
pad proizvodnje nelogičan je i relativno dobra briga države za ovu
proizvodnju i to već dugi niz godina, stoji u priopćenju koje je
potpisao tajnik HSS-a Krešimir Kuterovac.
Usporedni podatci za Hrvatsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, Poljsku,
Njemačku i Austriju, pokazuju da u Hrvatskoj prerađivači ostvaruju
20 do 50 posto veću razliku između otkupne cijene i veleprodajne
cijene. Tako npr. u Hrvatskoj prosječna cijena mlijeka (sa 3,2
posto mliječne masti) za proizvođača iznosi 1,307 kuna za litru, a
cijena koju ostvaruje prerađivač u veleprodaji je 3,708 kuna, dok
je u Mađarskoj za proizvođača to 1,73 kune, a prerađivača 1,91 kuna.
Udio proizvođačke cijene u veleprodajnoj u Hrvatskoj je 35,24
posto, dok je npr. u Češkoj to 59,33 posto, Slovačkoj 74,48 posto,
Mađarskoj čak 90,69 posto.
Iz HSS-a također navode kako hrvatska država potiče proizvodnju
mlijeka u iznosu od 31,6 posto od ukupne vrijednosti otkupa, što je
daleko najviše od zemalja koje su analizirane. HSS također podsjeća
da je poticanje proizvodnje na takav način zabranjeno po pravilima
WTO-a i postupno se ograničava i smanjuje, a u europskim su zemljama
razvijeni drugi modeli (potpora dohotku, subvencije kamata).
No, za razliku od smislene poljoprivredne politike u razvijenim
zemljama, uz jasno definirane ciljeve i strogo određene ekonomske
odnose koji su doveli do proizvodnje u kojoj je danas "problem" više
mlijeka od stvarnih potreba, iz HSS-a ističu da hrvatska
poljoprivredna politika nije imala definirane ciljeve. "Kako
drugačije tumačiti činjenicu da država učestvuje u otkupnoj cijeni
mlijeka 31,68 posto, proizvodnja mlijeka pada, a s druge strane
građani kupuju najskuplje mlijeko", ističe iz HSS-a.
Za proizvođače mlijeka takvo stanje je neodrživo, a razloge padu
proizvodnje u HSS-u vide u odnosima u proizvodnji u kojima
proizvođačima cijenu i kvalitetu određuju mljekare, koje ih i
kontroliraju. "Mljekarska industrija samostalno određuje cijene
mlijeka, pa nije ni čudo da naši proizvođači od njih dobivaju
najmanju cijenu. Način određivanja cijena je oligopolski i
izrazito favorizira grupaciju prerađivača koji na taj način
ostvaruju ekstra profit iz džepova proizvođača mlijeka", ističu iz
HSS-a. No, poručuju također da prerađivači moraju biti svjesni da
im ovakvi odnosi donose samo kratkoročne koristi. "Danas uvoze
mlijeko po cijeni koja je i do 60 posto skuplja nego ona koju plaćaju
kod kuće, a konkurencija će ih natjerati na prilagođavanja cijena
gotovih proizvoda", zaključuju iz HSS-a.
(Hina) mku bn