RFE-NOVINARI U HAAGU?-3-7

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 3. VII. 2000. Novinari u Haagu? Tema pokrenuta na valovima našega radija o mogućem procesuiranju novinara na kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu otvorila je i u Hrvatskoj pitanje odgovornosti novinara. Piše Ines Šaškor. Pri kraju rata u Hrvatskoj tadašnji ministar informiranja izjavio je ? 'Mi smo postigli da ljudi u Hrvatskoj o ovom ratu misle ono što smo mi htjeli'. Taj gebelsovski ideal HDZ-eov je ministar tada radosno i slavodobitno zastupao. Potom je postao direktor nacionalne novinske agencije, pa se malo povukao u biznis, da bi na siječanjskim izborima osvanuo kao kandidat na listi sada vladajućeg dvojca SDP-HSLS. U razdoblju kada je dotični gospodin bio ministar dogodilo se ratno novinarstvo. Svi su bili zatečeni, mnoštvo se novinara našlo na bojišnicama samo sa svojim zanatom i savješću. Ograničenja u slobodnom izvještavanju bila su neminovna, stanoviti rodoljubni naboj razumljiv. Od toga do laganja za domovinu i huškanja na stvarne i izmišljene neprijatelje postoji ipak paleta novinarskih, profesionalnih sredstava koje je jedan značajan broj novinara svjesno zanemario. Stavili su se u funkciju HDZ-eova propagandnog stroja koji je usmjeravao ljubav i mržnju prema trenutačnim uputama s Pantovčaka. Dogodilo se mnoštvo teških medijskih propusta, u državnim i paradržavnim medijima njegovao se govor mržnje, proizvodila linč atmosfera, sve do stvarnih lista za odstrel koje su rezultirale noćnim ubojstvima civila po gradovima. Šovinistički diskurs dobio je pravo građanstva. Ima li naš ministar s početka priče kakve veze sa svime time? Naravno da ima. Ali kakve stvarno i konkretno, što je zastupao, što radio, što provodio - o tome u hrvatskoj javnosti nikada nije obavljena prava rasprava. On osobno smatra da je svoj posao odlično obavio. I što je još važnije, to očito misli i sada vladajući dvojac kada ga je nagradio mjestom na izbornoj listi. Bivši ministar ovdje je tek ilustracija tendencije u hrvatskom novinarstvu i politici. Ne kandidiramo ga, razumije se, za Haag. Vjerojatno nema osobe u javnom životu u Hrvatskoj tko bi ga uopće spominjao u tom kontekstu. Odgovornost toga ministra, kao i brojnih direktora, urednika i novinara druge je vrste, a o tome u Hrvatskoj još nije provedena valjana rasprava. Stvari su gurnute pod tepih. Došla je nova vlast, strategija zaborava ni njoj nije strana, jer bi na temu vlastitoga ponašanja i zatvaranja očiju pred zločinima, nasiljem i pljačkom i sama trebala podnijeti račun. Nije slučajno što su novoj vlasti medijske uzdanice glasila i pojedinci koji su gotovo bez izuzetka kolaborirali s HDZ-eom barem koju godinu. Rasprava o novinarima i Haagu uzbudila je duhove, podigla na noge naročito one s nemirnom savješću, ali je i zamaglila problem. Nije na novinarima da šalju svoje kolege u Haag. O tome pravorijek treba dati samo sud. Na novinarima je da kažu spadaju li medijski progonitelji, sijači mržnje i provoditelji linč-kampanja uopće među novinare, da otvoreno, vjerodostojno i kritički progovore o vlastitoj ulozi u ratu. Zbog moralnih mrlja ne završava se u Haagu. Ali to ne znači amnestiju od profesionalne odgovornosti. (RFE)