FRANCUSKA-LE MONDE OD 29.6.00.ZAPAD I CRNA GORA

FRANCUSKA LE MONDE 29. VI. 2000. Zapad mora pomoći Crnoj Gori "U Crnoj Gori stanje je i dalje nepromijenjeno, što znači da je peti rat za odcjepljenje od Jugoslavije bliže negoli mnogi misle. Pogledajmo nedavne općinske izbore u toj najmanjoj balkanskoj državi. Nije čest slučaj da općinski izbori u dvama gradovima budu tema vijesti iz svijeta. No politička je klima u Jugoslaviji danas tako teška da je svijet upravio pogled na crnogorsku prijestolnicu Podgoricu i susjedno ljetovalište Herceg Novi, kada su njihovi stanovnici izlazili na glasovališta. Izbori nisu bili samo odsudna provjera političkih snaga između demokratske, višeetničke i reformatorske vlade u Crnoj Gori i oporbenih snaga sklonih Beogradu; oni su također bili mogući pokazatelj javnog mišljenja o čitavom pitanju budućih veza između Crne Gore i njezine starije sestre, Srbije. Očita prevaga na jednoj ili na drugoj strani - ili zapljuskujući val u korist treće stranke u Crnoj Gori, Liberalnog saveza, neuništivog pristašte neovisnosti - mogla bi izazvati metež u malenoj republici. Velika pobjeda vlade, napose ako je poprati dobar rezultat Liberalnog saveza, mogla bi potaknuti crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića da organizira prijevremeni referendum o neovisnosti. To bi značilo izložiti se pogibelji od vojnog odgovora iz Beograda. Velika pobjeda oporbe potaknula bi jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića da pojača svoj pohod za destabilizaciju. Izbori su se održali u miru, odziv je bio velik, a rezultati mješoviti - vlada kao i oporba mogu biti zadovoljne. Protuteža dobrom uspjehu stranke na vlasti u Podgorici bio je uspjeh oporbe u Herceg Novom. Liberalni savez - koji je izbore pokušao pretvoriti u referendum o neovisnosti - nije uspio potvrditi nadmoć dviju velikih stranaka. G. Đukanović je izvor stalne uzrujanosti Beograda i najsnažniji glas među tamošnjim protivnicima g. Miloševića koji želi srušiti Đukanovićevu vladu. Srbija već dvije godine sve više muči crnogorskog čelnika. Upravo pred izbore, ubijen je šef Đukanovićeve službe sigurnosti, jedan od njegovih najbližih političkih saveznika - što mnogi smatraju pokušajem Beograda da unese strah među prijatelje g. Đukanovića. Slobodan Milošević dakako ima vojne snage da porazi protivnika, i svi se plaše da se on doista i priprema za to, napose nakon nedavnih nasilnih mjera protiv neovisnih glasila i demokratske oporbe u Srbiji. (...) Međunarodnoj zajednici Crna Gora pruža priliku da pokaže kako je zapravo izvukla pouku iz strahota u zadnjih deset godina. No same riječi neće spriječiti rat. G. Đukanoviću moramo pružiti gospodarsku i političku pomoć i - što je jako teško, ali i vrlo važno - dati jamstva za njegovu sigurnost koja doista imaju smisla. (...) No Crnoj Gori su iznad svega potrebna nedvosmislena jamstva NATO-a o sigurnosti. Prikrivena i neodređena upozorenja koja su se čula sve do sad, nisu dovoljna. Tako ni mlaka izjava američke državne tajnice Madeleine Albright od 13. II: 'Sigurnost Crne Gore u interesu je Sjedinjenih Država'. NATO-ovi saveznici moraju vrlo jasno obavijestiti g. Miloševića da će svaki pokušaj nasilnog rušenja crnogorske vlade odmah izazvati vojni odgovor koji bi mogao biti usmjeren na jugoslavenski zapovjedni i kontrolni sustav. Kakva god bila odluka, Sjevernoatlantsko vijeće, NATO-ova vlada, mora službeno ovlastiti vojno zapovjedništvo organizacije da načini plan takva odgovora. Isto tako, na tom područje treba povećati vojnu nazočnost kako bi se očitovala NATO-ova odlučnost u sprječavanju srpske agresije. (...) Odluku će zacijelo donijeti Sjedinjene Države. Ako Clintonova uprava preuzme odgovornost za organiziranje uspješne strategije za odvraćanje, imamo razloga da vjerujemo kako će drugi ukloniti njihove sumnje i podijeliti odgovornost unutar saveza. To je velik zahtjev u godini izbora, ali će i neuspjeh imati veliku cijenu: nove žrtve, nova pustošenja i povećanje ugleda vlade optuženog ratnog zločinca", piše Gareth Evans, bivši australski ministar vanjskih poslova, predsjednik Međunarodne krizne skupine.