IT-29.VI.-LA STAMPA- FRANCUSKA U VARŠAVI

ITALIJA LA STAMPA 29. VI. 2000. Demokracija i grandeur "Francuska je napravila još jedan od sebi svojstvenih istupa. Odnosno zapjevala je mimo zbora, i na jedan škripav način, izazivajući iznenađenje i navlačeći na sebe negodovanja i kritike. Bio je to zbor 107 zemalja, na jednoj konfereneciji sazvanoj u Varšavi uz pokroviteljstvo Sjedinjenih Država, kako bi se potpisala jedna deklaracija potpore demokraciji u svijetu. 106 ih je potpisalo, a, preostala, Francuska je kazala ne. Ne stoga što ne voli demokraciju (dala joj je i poneki doprinos od Prosvjetiteljstva pa dalje...), nego stoga što se protivi, kazao je ministar Vedrine, tom tipu generalizacije. Prirodno, negodovanja i kritike su shvatljivi. Pariz voli te scenske obrate, štoviše, te 'coups de theatre', originalni karakter svoje vanjske politike, pa i kada se ova odvija u okviru zajednice i saveza. To je jedan oblik protagonizma, koji potječe barem od vremena De Gaullea, a koji se poglavito odvija u odnosu na Ameriku, nužnog saveznika, ali partnera osporavanog kao unificirajući i hegemonski 'model'. Pa ipak ti 'hirovi', kako ih se često naziva, gotovo uvijek imaju neki temelj, sadržavaju elemente za razmišljanje. Još De Gaulle nije predstavljao samo preporod francuskog nacionalizma, nakon poraza-pobjede u Drugom svjetskom ratu, nego je bio i znak Europljanima da se, u obrani od SSSR-a, ne ponište u jednoj 'američkoj' zajednici, nego da si pokušaju stvoriti jednu političko-stratešku autonomiju. Što je, danas, nakon 50 godina NATO-a, glavna tema Europske UNije. Pitanje demokracije u svijetu, izneseno na konferenciji u Varšavi, je suptilnije, gotovo filozofsko. Vedrine kaže da je demokracija uvijek rezultat 'jednog procesa, jedne evolucije', koja podrazumijeva 'duge procese unutarnjeg sazrijevanja': nitko nema 'čarobnu formulu za pretvaranje Rusije u neku golemu Finsku, ili Kine u neku divovsku Južnu Koreju'. Treba djelovati od slučaja do slučaja, s prikladnim politikama, a ne pisati proglase i deset zapovijedi koji bi vrijedili kako za Kanadu tako i za Kongo. Vedrine još kaže 'da si ne trebamo čestitati, jer i naše dmokracije imaju probleme pri poboljšavanju'. Ako to i jest, na njegov način, još jedna epizoda 'grandeura', s protuameričkom pozadinom, ne može mu se zanijekati jedna logička i povijesna utemeljenost. Demokracija je jedno postignuće, koje treba pomagati, a ne shema, koju treba izglasovati u diplomatskom sjedištu.", piše Aldo Rizzo.