FRANCUSKA-LE MONDE OD 25.6.00.EUROPA I USELJAVANJE

FRANCUSKA LE MONDE 25. VI. 2000. Useljavanje: pukotine u europskoj tvrđavi "'Radije smrt nego povratak'. Smrt gušenjem pedeset osmerice Kineza u Doveru koji su pokušavali tajno ući u Veliku Britaniju, na tragičan način oslikava razmišljanje današnjih useljenika. Razmišljanje koje se čini besmisleno i svakako nerazumljivo bogatašima sa sjevera koji su naučili krstariti planetom koliko ih je volja, odlaziti i vraćati se. Ali to je stvarnost na svim kontinentima, od Karipskog mora do Gibraltarskog tjesnaca, gdje utapanje očekuje mnoge kandidate za bolji život; od stajnog trapa Airbusa u kojemu su umrla dvojica mladih ilegalaca iz Gvineje koji su u kolovozu 1999. htjeli vidjeti Bruxelles, do bolnica u Lilleu gdje useljenici bez osobnih isprava nastavljaju beskrajni štrajk glađu. Rasprava koja se pokrenula nakon tragedije u Doveru, usredotočila se na trgovinu ljudima i borbu s mafijom koja organizira ilegalne prijelaze. Trgovina ilegalnim useljavanjem doista cvjeta. Istraživanje o kojemu govori Međunarodna organizacija rada (BIT) procjenjuje njezin ukupni godišnji prihod između pet i sedam milijarda dolara (34,5 do 48,3 milijarde franaka). Cijena prelaska granice na istoku Europe i u Sredozemlju procjenjuje se na petsto dolara (3450 franaka). U Francuskoj su useljenici iz Kine prisiljeni da godinama rade u krojačkim radionicama kako bi otplatili 'put'. Ti suvremeni robovi osiguravaju jeftinu radnu snagu za čitava područja gospodarstva. Borba protiv krijumčarskih mreža još uvijek je ograničena, unatoč pravnom arsenalu koji je sve veći i unatoč suradnji europskoga redarstva. Ipak, važno je nešto drugo. Bi li pedeset i osmerica Kineza koji su nastradali u Doveru, napustili svoju zemlju da nisu sanjali o boljem životu? Bilo da su potaknute političkim progonom ili siromaštvom, seobe su tek odraz sveopće neravnoteže, simptom jaza između sjevera i juga koji je sve dublji. Želja za odlaskom je utoliko veća što slike zapadnog blagostanja preplavljuju zaslone u Trećem svijetu. Dogma o globalizaciji veliča slobodu kretanja robe i kapitala. Demokracije misle da promiču ljudska prava, ali ograničavaju broj useljenika iz siromašnih zemalja koji mogu doći i raditi u područjima blagostanja što su poglavito smještena na sjeveru. No svake godine više od milijun ljudi odlazi u bogate zemlje, a još jedan milijun traži azil. Svi oni prkose crtama razgraničenja od kojih su najpoznatije granica između Meksika i Sjedinjenih Država, njemačko-poljska granica, Karipsko more, Kina i Sredozemlje. Gospodarski uspon Europske unije može samo povećati tu sklonost. Jesu li petnaestorica svjesna toga kada smanjuju iznos državne pomoći za razvoj, ili... kada smanjuju razinu kakaa u čokoladi. Prihvativši 15. III. glasovitu 'uputu o čokoladi', Europski parlament mogao bi izazvati ukidanje tisuća radnih mjesta u zemljama proizvođačima u Africi. Gurajući tako mnoštvo poljodjelaca prema sirotinjskim naseljima i još dalje, prema zapadnim metropolama. Daleko od ovih briga, europske su vlade podignule utvrdu pod izlikom da uvode slobodu kretanja svojih državljana. Izgradnja useljeničke Europe u 90-im dovela je do većih zapreka prema onima koji su izvan Unije. Istodobno su porast ksenofobije i otvaranje istočnih granica opravdano izazvali postroživanje državnih zrakona. Te politike 'nadzora nad useljavanjem', pa i obmana o 'useljavanju koje je jednako ništici', uspjeli su ozbiljno ograničiti legalno useljavanje. One su samo poticale svakojake oblike ilegalnog useljavanja: ostanak na području i nakon istjeka turističke vize, kupnja krivotvorenih putovnica i dozvola za boravak, zloporaba prava na azil. Akcija osoba bez osobnih dokumenata koja se više puta u Europi završila izdavanjem isprava, svjedoči o neredovitom useljavanju. Druga loša posljedica: zatvaranjem vrata odvraća se od iseljavanja. U takvim prilikama, tužne izjave europskih čelnika na susretu na vrhu u Feiri (Portugal) jako sliče na krokodilske suze. (...) Treba li ipak 'otvoriti granice', kao što se pita politolog Catherine Wihtol de Wenden u ogledu (Presses de Science po)? Ili radije odškrinuti vrata useljavanju radnika? Poduzetnici čine pritisak u tom pravcu, pozivajući se na nedostatak radne snage. Ministrica rada ne želi se izlagati pogibelji dok vlada nezaposlenost. Sam je ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine potaknuo raspravu spomenuvši stanovito otvaranje, naime uvođenje useljeničkih 'kvota' kako bi zadovoljio 'potrebe' gospodarstva ('Le Monde' od 24. VI.) (...) Francuska će od 1. VII. predsjedati rasprama unutar Europske unije. Ugovor iz Amsterdama predviđa znatno prebacivanje ovlasti u svezi s useljavanjem i azilom na ustanove Unije. U listopadu 1999., susret na vrhu u Tampereu potvrdio je privrženost europskih vlada pravu azila i suradnji sa zemljama juga. Izrazito represivni odgovor Europe na tragediju u Doveru potiče strah od još većeg ušančivanja europske tvrđave", pišu Philippe Bernard i Sylvia Zappi.