IT-21.VI.-CORRIERE-EU-PUTIN-MILOŠEVIĆ

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 21. VI. 2000. Pomoći Putinu, potkopati Miloševića: dvostruki rebus za Petnaestoricu "Za europskim stolom u Feiri sjedili su nevidljivi, u klasičnoj ulozi kamenih uzvanika, i jedan novi prijatelj i jedan stari neprijatelj: Vladimir Putin i Slobodan Milošević. Obojici konačno priopćenje posvećuje uvelike predvidljive odlomke te ne iznenađuje ni da je Kremlj postigao opozivanje sankcija (istini za volju prilično blagih) koje su svojevremeno odlučene kako bi se kaznila pretjerivanja u Čečeniji. No iza kulisa skupa na vrhu, u razgovorima po hodnicima i neformalnim susretima, Putinove i Miloševićeve sjene u velikoj su mjeri prerasle uobičajenu administraciju: prva u znaku jedne dvojbe koja se vraća, a druga kao neugodnost koja raste. Putin je bio gost Jose Marie Aznara u Madridu, dok je u Moskvi bio uhićen medijski (i bankarski) magnat Vladimir Gusinski. Kako je ovaj žestoki protivnik novoga ruskog predsjednika, odmah se postavio problem; je li Vladimir Putin znao, je li on zagovarao uhićenje, te vrijede li, dakle, njegova demokratska obećanja koliko i probušeni novčić ili je pak iz Moskve pokrenut napad kako bi ga se diskreditiralo u očima Zapada? U prvom bi slučaju trebalo biti nepovjerljiv prema novoj Rusiji, u drugom, međutim, bilo bi joj prikladno pomoći, nakon što se u Moskvi vodila borba za vlast koju je pokrenula jeljcinovska 'obitelj'. Dvojbu je nakon Madrida Putin odnio u Berlin. (...) Motive niskog udarca koji je došao od ruskog tužiteljstva, treba radije tražiti u Putinovu nacrtu da federaciju podijeli u sedam okruga povjerenih najvjernijim supervizorima. Na taj se način ne pogađa samo moć guvernera, nego se i gura nos u poslove proizišle iz upravljanja lokalnim bogatstvima i u pojave korupcije koje to često prate. I može se razumjeti da to 'oligarsima', još uvijek na vrhu vala, počevši od Borisa Berezovskog, nije po volji. Petnaestorica su dala upravo takvo tumačenje, čekajući da saznaju više, kako bi potaknuli dijalog između Moskve i Washingtona glede obrane od projektila, no i kako bi Njemačkoj darovali jedan povlašteni odnos s Kremljom koji govori njemački i duguje mnogo novaca njemačkim bankama. Slobodan Milošević, nameće jednu drugačiju dvojbu: što učiniti da bi ga se riješili? New York Times, koji je govorio o tajnim pregovorima o nalaženju skloništa za srpskog čelnika, pokopan je demantijima. Zapravo ne postoje neki takvi pregovori. No potpuno je istinito da zapadnjaci, počevši od većine Europljana, ne vjeruju da bi se Miloševića moglo odvući pred Međunarodni sud u Haagu. I isto je tako istinito da se provode oprezna ispitivanja, koja posebice provode Rusi uz prešutan pristanak NATO-a, kako bi se Miloševiću ponudio put za povlačenje, te kako bi ga se uvjerilo da njime i krene. Alternativa bi, to je mišljenje koje se pojavilo i u Feiri, bilo daljnje obrambeno utvrđivanje sadašnjega beogradskog vodstva. S rezultatom ne samo da se stvori zapreka svakom mogućem izlasku iz krize koja se nastavlja na Kosovu, nego i da se prouzroči rast rizika jednoga pravog građanskog rata u Srbiji. Konferencija o Balkanu koju su tražili Francuzi, a skup na vrhu odobrio, sigurno neće biti dovoljna da razriješi Miloševićev čvor. Kao što ni jamstva Vladimira Putina neće još barem neko vrijeme biti dovoljna da stabilnom učine novu moskovsku vlast. Dok iscrtava svoj budući identitet, Europa će morati nastaviti bacati pogled kroz prozor. Koliko god panorama može biti ružna", piše Franco Venturini.