US 19.6.WP POLITIKA-STALNI KAZN. SUD

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 19. VI. 2000. Najbolja usluga pravdi "Zagovornici ljudskih prava strastveno su lobirali za američku vojnu intervenciju koja je trebala spasiti građane Kosova. Sada mnogi od tih istih zagovornika lobiraju za osnivanje međunarodnoga kaznenog suda koji bi se trebao pobrinuti da Sjedinjene Države ne pokrenu nijednu novu humanitarnu intervenciju. Zajedno s mnogim američkim saveznicima u Europi i drugim dijelovima svijeta, ti zagovornici drže da su zaposjeli moralnu uzvisinu i sjajno se zabavljaju kritizirajući Ameriku zbog navodne arogancije i netaktičnosti. No, ono što danas izaziva zadovoljstvo imat će sutra visoku cijenu koju neće platiti krijeposni lobisti za ljudska prava niti Sjedinjene Države već žrtve sljedećega genocida, ostavljene bez zaštite. Tužna u svemu tome jest okolnost da zamisao o stalnom sudu za ratne zločine nije loša zamisao. Naime, takav je sud mogao biti osnovan uz dovoljnu dozu obzira prema nacionalnom suverenitetu radi udovoljavanja zahtjevima SAD i unatoč tomu obavljati većinu korisnih funkcija koje su mu namijenile skupine aktivista za ljudska prava. No, spomenuti proces ne kreće se u smjeru tako razumnog ishoda. Umjesto toga, na pomolu je stalan sud i stalan tužiteljski ured koji će raditi gotovo bez ikakvih vanjskih kontrola i ravnoteže - te koji će protezati svoju pravosudnu ovlast i na Amerikance čak i ako SAD ne potpišu ili ne ratificiraju odgovarajući sporazum o njegovu utemeljenju. Desetak država - uključujući Francusku - već je ratificiralo sporazum o utemeljenju takvog suda. Kada se broj takvih država popne na 60, sud će početi s radom. Kako će pak Sjedinjene Države reagirati na takav razvoj događaja? Prošloga je tjedna Kongres pružio odgovarajuću naznaku, predstavivši 'Zakon o zaštiti pripadnika američkih oružanih snaga', koji bi zabranio sudjelovanje SAD u bilo kakvoj mirovnoj misiji UN-a ako članovi američkog kontingenta ne dobiju prethodno imunitet u odnosu na kaznenopravni djelokrug novoga suda. Između ostalog, pristaše prijedloga tog zakona obuhvaćaju predsjedatelje vanjskopolitičkih odbora Zastupničkog doma i Senata te odbora za obavještajne službe i pravosuđe. Podupire ga senator Jesse Helms ali nije usamljen u takvom stajalištu. U nekim aspektima prijedlog zakona ide predaleko. Naime, zabranjuje bilo kakvu suradnju SAD-a sa sudom, a taj prijedlog nerazborito sužuje manevarski prostor budućeg predsjednika. No, zabrinutost za američke vojnike, očitovana u tom prijedlogu, nipošto nije puka tlapnja unatoč suprotnim prijeziru Human Rights Watch-a prema 'taktici zastrašivanja' koju njegovi autori navodno rabe. Kosovo pruža koristan primjer. SAD i njihovi saveznici intervenirali su bez odgovarajućeg mandata UN-a - što je povreda srpskog suvereniteta a vjerojatno i međunarodnog prava. Zagovornici ljudskih prava nisu bili pretjerano zaokupljeni tim aspektom - i to s razlogom. Katkada je sila jedino sredstvo koje može odvratiti zle ljude od zlih stvari; taj posao ne mogu obaviti pravnici. Nakon što je NATO konačno intervenirao, skupine aktivista za ljudska prava hitro su optužile Sjedinjene Države za kršenje ratnih zakona - većinom u pogledu nenamjernog bombardiranja civila. Amnesty International još tvrdi da su Sjedinjene Države počinile ratni zločin napadom na srpsku televiziju (iako su i arhitekti ruandanskog radija, prožetog mržnjom, optuženi za ratne zločine a SAD podvrgnuti kritici zbog nesprječavanja emitiranja tih postaja). Nema razloga za zabrinutost, ističu zagovornici suda. Naime, postojeći ad hoc međunarodni sud za ratne zločne, počinjene na području bivše Jugoslavije, odlučio je - nakon 11-mjesečnog razmatranja - da neće podići optužnicu protiv generala Wesleya Clarka ili nekog drugog Amerikanca zbog eventualnih ratnih zločina. Osim toga, novi sud ne može preuzeti nadležnost nad navodnim ratnim zločinima ako zemlja-prekršitelj sama istražuje optužbe, napominju zagovornici suda. Senatoru Helmsu može biti oprošteno što nijedan od tih argumenata ne smatra potpuno uvjerljivim. Činjenica da je sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije ozbiljno shvatio optužbe sama po sebi dovoljno zabrinjava a budući da ga je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, daleko je osjetljiviji na političke posljedice od nove tužilačke birokacije bez ikakve kontrole. Novi tužitelji morat će voditi računa o istragama zemlje-domaćina, ali će kao i njihovi podjednako suvereni suci imati ovlasti odlučivanja je li ta istraga zadovoljavajuća ili je tek puka farsa. Postoji potreba za osnivanjem stalnoga suda. Primjerice, u Sierra Leoneu uhićen je kriminalac Foday Sankoh i vlada želi pomoć izvana pri njegovu izvođenju pred sud - ali nitko nije spreman pomoći. Stalan sud za ratne zločine zadovoljio bi tu potrebu. Taj je slučaj lagan jer je sama zemlja spremna ustupiti pravosudne ovlasti odgovarajućem sudu. Osim toga, stalni sud mogao je biti utemljen kako bi preuzeo posao na odgovarajući zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a - kao što je bio slučaj za Jugoslaviju. Zahvaljujući takvom sustavu, takvo nedemokratsko prevladavanje suvereniteta pojedinih država javljalo bi se samo u najeklatantnijim slučajevima. Nadalje, takav bi sustav osigurao peterim stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a veto na kazneno gonjenje - riječ je o SAD, Rusiji, Kini, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Ni lobisti za ljudska prava ni ostale vlade ne bi trpjele takvo ne-fer ponašanje velikih sila. Zašto bi se Rusija izvukla u Čečeniji ili Kina u Tibetu, pitaju oni. Naravno, upravo zemlje koje iznose navedene utemeljene argumente ne mogu u brojnim slučajevima smoći snage da glasuju za rezoluciju koja osuđuje ponašanje Rusa ili Kineza kada se to pitanje pojavi u redovitom godišnjem ritmu u Ujedinjenim narodima. Njemački kancelar Gerhard Schroeder upravo je izrazio dobrodošlicu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu kao da je riječ o davno izgubljenom bratu; da je sud koji Njemačka priželjkuje već počeo s radom, Schroeder bi vjerojatno morao uhititi Putina zbog divljačkih ruskih zločina u Čečeniji. No, nije važno. Trenutno je načelan istup tako ugodna stvar. Neka drugi brinu o sljedećim Kosovarima kojima će možda zatrebati američka pomoć", zaključuje Fred Hiatt.