SL 15.VI.-DELO-ŠIRENJE EU

SLOVENIJA DELO 15. VI. 2000. Dvojbe "Tvrdnje kandidatkinja iz takozvane 'luksemburške skupine' da još prije kraja iduće godine žele završiti pristupne pregovore i siječnja 2003. postati članicama Europske unije, nipošto ne svjedoče o optimizmu koji navodno prožima vlade šest država. Upravo suprotno, obznanjuju sve veću tjeskobu kandidatkinja koje dva tjedna prije promjene na vrhu zajednice, kad će Portugal naslijediti Francuska, ne skrivaju zabrinutost zbog možebitnog usporavanja procesa širenja. I to unatoč jamstvu Guentera Verheugena o nesmanjenom tempu pregovaračkoga maratona. Još nikada do sada nisu na pristupnim konferencijama poslije jedva dvije godine otvorena sva poglavlja pravnog poretka zajednice, naglasio je u Luksemburgu njemački povjerenik u očitoj želji da zaustavi porast skepse među kandidatima. Matematički je zabrinutost kandidata neutemeljena. Smjele najave kandidata o ulasku u EU s početkom 2003. vremenski se čak poklapaju s jamstvom unije da će poslije svršetka 2002. godine biti spremna za prijam novih članica. No proces širenja ima niz nepoznanica na koje kandidati ne mogu utjecati, a članice zajednice mogle bi ih ukloniti samo jasnom zainteresiranošću za konkretiziranje obveza koje su prihvatile prije sedam godina u Kopenhagenu kad su kandidatima za ulazak postavile političke i gospodarske uvjete koji i sada vrijede. Na međuvladinoj konferenciji o reformi ustanova koja bi trebala spriječiti paralizu odlučivanja u proširenoj zajednici, petnaestorica bi se morala dakle odreći kalkulantstva i uskih interesa koji su prije dvije godine torpedirali prvi pokušaj preoblikovanja ključnih organa zajednice. Vremena je malo, jer poslije četiri mjeseca rasprava, u uniji je postignuta samo suglasnost o dnevnom redu, dogovori o posezima u ustanove još su u magli nesigurnosti. Francuska će već zbog prestiža željeti ubrzati međuvladinu konferenciju, ali ne može zajamčiti da se reforma koju treba potvrditi suglasnošću svih članica, i ovaj put - slično kao u Amsterdamu - neće nasukati na zahtjeve država. One, možda zadnji put, pokušavaju istržiti koncesije koje će im zajamčiti utjecaj u odlučivanju i upravljanju proširenom unijom, ili pak nesmanjeni priljev novca. I na račun novih članica. Bilo kakvo zakašnjenje za stolom međuvladine konferencije značilo bi odgađanje širenja. A baš to plaši kandidate" - zaključuje Božo Mašanović.